Cijena koju je priroda platila zbog maslinarskog buma u Portugalu

Ekolozi su osudili nekontrolirano širenje monokulturnih plantaža u Alenteju u Portugalu

Stojeći ispod goleme masline, José Pedro Oliveira nježno miluje njeno kvrgavo deblo. “To je stablo staro više od tisuću godina. Možda starije od Krista.”, kaže on.

Smješten u blizini Serpe, u blago valovitim brežuljcima Alenteja u jugoistočnom Portugalu, njegov maslinik od 30 hektara dio je mozaika hrastova i voćaka, pašnjaka i poljoprivrednog zemljišta koji se prenosio generacijama.

Od svoje obitelji Oliveira je naslijedio svoje prezime – što na portugalskom znači “maslina” – i tradicionalni krajolik montado, agrosilvopastoralni sustav koji kombinira proizvodnju i očuvanje prirode.

“Mnoga od ovih stabala stara su tisućama godina, ali još uvijek rađaju. To je živi muzej“, kaže s ponosom. Svake godine posjetitelji dolaze diviti se monumentalnim stablima i proučavati 17 različitih lokalnih sorti maslina u nasadu.

Zavladali su superintenzivni nasadi maslina

Obitelj Oliveira je očuvala raznoliki krajolik koji postaje sve rjeđi u Alenteju, jer se superintenzivne monokulturne plantaže maslina šire, zamjenjujući tradicionalne nasade.

“To je nevjerojatan kontrast. Jedina stvar koja im je zajednička je da je to ista vrsta“, kaže on. Za razliku od njegovog kišnog maslinika sa stablima dubokog korijena i dugog vijeka, navodnjavane plantaže mogu imati i do 2500 stabala po hektaru koja su posađena u ujednačenim redovima i traju samo nekoliko desetljeća.

Ove monokulturne plantaže koriste visokoproduktivne patuljaste sorte prilagođene mehanizaciji, koje postižu vrlo visoke prinose. Međutim, oslanjaju se na navodnjavanje, teške strojeve i agrokemikalije, što dovodi do erozije tla i gubitka bioraznolikosti.

Umjetno jezero koje hrani portugalsko carstvo maslinovog ulja

Preko Alenteja prostiru se jednolične živice od maslina dokle god seže pogled. Navodnjavane plantaže u tom području brzo su se proširile u posljednja dva desetljeća opskrbom vodom iz rezervoara Alqueva, najvećeg umjetnog jezera u zapadnoj Europi.

Izgrađeno javnim sredstvima, jezero je osmišljeno kako bi donijela gospodarski rast jednoj od najsiromašnijih i najsušnijih regija na kontinentu. Ali od navodnjavanja su najviše koristi imale velike korporativne grupe koje su profitirale od superintenzivnih plantaža maslina.

Prema EDIA-i, javnoj tvrtki koja upravlja akumulacijom Alqueva, više od 80 posto vode koristi se za navodnjavanje intenzivnih nasada maslina i badema.

U 2024. godini opskrbio je vodom 74.059 hektara maslinika, uglavnom superintenzivnih nasada. Nekoliko velikih kompanija kao što su Elaia, De Prado i Aggraria – neki od najvećih svjetskih proizvođača maslinovog ulja – kontroliraju većinu navodnjavanog zemljišta u regiji.

Posječeno je više od milijun stabala!

Izgradnja brane Alqueva na rijeci Guadiana, koju je prvi predložio diktator António de Oliveira Salazar 50-ih godina, poplavila je 25.000 hektara zemlje, uništivši ekosustave i potopivši selo Luz, kao i desetke arheoloških nalazišta.

Posječeno je više od milijun stabala. Nekoliko starih stabala presađeno je prije poplave i sada krase vrtove i trgove diljem Alenteja, stojeći kao posljednji ostaci nestalog krajolika.

Susana Sassetti, direktorica Olivuma, udruge maslinara s oko 50.000 hektara nasada maslina, kaže da je Portugal upravo zahvaljujući brani Alqueva postao jedan od najvećih svjetskih izvoznika maslinova ulja.

Otkako je brana počela s radom 2002. godine, izvoz maslinovog ulja povećao se 12 puta u količini i 18 puta u vrijednosti, dosegnuvši oko 900 milijuna eura godišnje, kaže ona.

Portugalski maslinarski sektor dobio je više od milijardu eura poljoprivrednih subvencija

Intenziviranje proizvodnje maslinovog ulja potaknuto je poticajima Zajedničke poljoprivredne politike EU (CAP) i globalnim porastom potražnje za maslinovim uljem. Od 2007. do 2020. portugalski maslinarski sektor dobio je više od milijardu eura poljoprivrednih subvencija.

Predsjednik EDIA-e, José Pedro Salema, kaže da brana ima važnu stratešku ulogu u osiguravanju opskrbe vodom u regiji, te je stvorila radna mjesta i privukla ulaganja.

Međutim, visokomehanizirane intenzivne plantaže uglavnom se oslanjaju na sezonsku i slabo plaćenu migrantsku radnu snagu.

Brana nije zaustavila ruralnu depopulaciju. Između 2011. i 2021. Alentejo je izgubio preko 52 000 stanovnika, što je najveći pad stanovništva u Portugalu.

Utjecaj intenzivnih nasada maslina na okoliš

Iako su Alquevin sustav navodnjavanja i intenzivne plantaže maslina kratkoročno vrlo isplativi za investitore, raste zabrinutost oko ekoloških troškova.

Znanstvenici i ekolozi upozorili su da intenzivni uzgoj maslina u južnom Portugalu pretvara nekoć raznolik krajolik u monotone nizove intenzivnih plantaža, oštećujući ekosustave i zagađujući vodu i tlo agrokemikalijama.

Za Teresu Pinto Correiu, profesoricu na Sveučilištu u Évori koja se specijalizirala za ruralne krajolike, javna ulaganja u branu Alqueva uglavnom su koristila maloj skupini velikih tvrtki i stranih ulagača. To je dovelo do koncentracije zemljišta i nejednake raspodjele vode po umjetno niskim cijenama.

Matematika ne štima

“U cijenu vode treba uračunati infrastrukturu, koja ne uključuje samo troškove izgradnje brane, već i kanale za navodnjavanje, transport vode i struju potrebnu za pumpanje vode na velike udaljenosti i na više nadmorske visine, što je vrlo skupo.” Ali to se ne odražava na cijenu koju plaćaju korisnici, objašnjava ona.

Brana predstavlja najveće javno ulaganje u poljoprivredu u modernoj povijesti Portugala, po cijeni od 2,5 milijarde eura. EDIA planira proširiti navodnjavanje na dodatnih 470 četvornih kilometara, projekt koji će također biti financiran javnim sredstvima.

“Mnoge tvrtke koje koriste Alquevinu vodu su investicijski fondovi usmjereni na profit i potpuno odvojeni od teritorija. Oni ne razmišljaju o prenošenju održive budućnosti na sljedeće generacije“, kaže Pinto Correia. Ona se brine da se ti profiti ostvaruju na štetu prirodnih resursa Alenteja, uz malo nadzora ili propisa.

ZERO, vodeća ekološka organizacija u Portugalu, osudila je nekontrolirano širenje monokulturnih plantaža u Alenteju

Pedro Horta, službenik za politiku ZERO-a, dokumentirao je mnoga kršenja okoliša i prekršaje, uključujući uništavanje vitalnih vodovodnih mreža, oštećenje zaštićenih područja i prioritetnih staništa, kao i štetne poljoprivredne prakse koje uzrokuju eroziju i degradaciju tla.

“S obzirom na razmjere transformacije krajolika, ovo možemo nazvati ekocidom”, kaže Horta, ističući da su superintenzivne plantaže dovele do značajnog gubitka bioraznolikosti i uništavanja okoliša.

Izvješće koje je objavila EDIA pokazalo je da intenzivne plantaže podržavaju samo polovicu broja vrsta koje se nalaze u tradicionalnim maslinicima. Druga studija, koju je proveo tim istraživača s različitih portugalskih sveučilišta, pokazuje kako širenje super-intenzivnih poljoprivrednih sustava drastično smanjuje raznolikost i smanjuje ptičje zajednice u mediteranskim maslinicima.

Klimatske promjene pogoršavaju nedostatak vode

Za mnoge je trenutna putanja neodrživa u regiji sve više pogođenoj sušom i ekstremnim vremenskim prilikama.

Studija konzultantske tvrtke Agrogés predviđa da će klimatske promjene povećati potražnju za vodom za navodnjavane maslinike za 5 do 21 posto, dok se očekuje da će se prosječni godišnji dotoci u akumulaciju Alqueva smanjiti za 5 do 10 posto do 2050. godine.

“Nećemo imati dovoljno vode“, kaže Pinto Correia. Ona se boji da će pojednostavljenje ekosustava u homogenim krajolicima učiniti regiju još ranjivijom na klimatske promjene.

Odmarajući se u sjeni drevnog stabla masline koje je izdržalo stoljeća suše, oluja i prirodnih katastrofa, José Pedro Oliveira uvjeren je da će, za razliku od navodnjavanih plantaža, njegov maslinik hranjen kišom nastaviti davati plodove generacijama koje dolaze.

Ovaj projekt podržala je Climate Arena, piše euronews.