Divlji hrčci su ugroženi u Europi, ali uspijevaju u Beču

Divlji hrčci su ugroženi u Europi, ali uspijevaju u Beču
Divlji hrčak koji živi u bečkom vrtiću, Izvor: Grad Beč, Martin Votava

Glavni grad Austrije pokazao je da je savršeno moguće da velika metropola služi i kao stanište divljih životinja

Vjerojatno ste dobro upoznati s hrčcima kao jednim od najpopularnijih kućnih ljubimaca na svijetu, a možda čak i posjedujete jednog ili dva ova slatka glodavca. Istodobno, većina ljudi nije svjesna da su divlji rođaci ovih stvorenja – poljski hrčci – stanovnici stepa koji su u Europi proglašeni kritično ugroženim.

Čak i ako krenete prema Panonskoj nizini u središnjem dijelu kontinenta, njihovom prirodnom staništu, teško da ćete sresti hrčka jer osim što su rijetki, oni su i prilično plašljivi. Ipak, možda ćete imati veće šanse da ugledate jednog ili nekoliko ovih glodavaca ako posjetite Beč – grad od gotovo 2 milijuna ljudi. Kako je to moguće?

Beč štiti male divlje životinje

Nisu samo hrčci u pitanju kada je u pitanju Beč. Glavni grad Austrije svojim programom zaštite vrsta i staništa „Umreži prirodu“ već dugo pazi na staništa brojnih zaštićenih vrsta.

Jedno od poznatih staništa divljih hrčaka je Centralno groblje u Beču i postoji dobra šansa da tamo ugledate jedno od ovih plahih stvorenja.

Grad je, međutim, pronašao i način da spoji zaštitu životinja s praktičnim iskustvom očuvanja prirode i životinjskih vrsta među najmlađim stanovnicima. U tu je svrhu u dječjem vrtiću Kinderfreunde u Beču napravljeno stanište za hrčke od naslaganih drvenih trupaca.

Drago nam je što se u našem vrtićkom vrtu može smjestiti stanište za poljske hrčke te tako životinjama možemo ponuditi utočište, a djeci priliku da upoznaju i istražuju prirodu. Zaštita vrste koja se može doživjeti u živopisan i izravan način daje važan doprinos podizanju svijesti kod djece, a time i budućih generacija“, ističe Daniel Bohmann, direktor Bečkih prijatelja djece.

Divlji hrčci veći su od domaćih. Mogu doseći do 34 centimetra i do 500 grama težine. Oni su uglavnom usamljena bića koja svoje jazbine oblikuju kao “stanove za jednu osobu”. Imaju odvojene prostorije za boravak, spremišta, pa čak i odvojeni toalet.