DŽEPNE ŠUME: popularna strategija sadnje drveća za spašavanje Pariza od toplinskih valova

Metoda sadnje stabala posuđena je iz japanske znanstvene ideje razvijene 1970-ih

Znate li što je “džepna šuma”? Pa, prema volonterima i aktivistima za zaštitu okoliša, oni bi mogli biti ključ za spašavanje velikih gradova od štetnih učinaka klimatskih promjena, poput toplinskih valova.

Neprofitna organizacija pod nazivom Boomforest uvodi upravo ove ideje potičući volontere da sade male, strateške dijelove u i oko grada Pariza s ciljem stvaranja mini šuma. Prva takva akcija sadnje drveća datira iz 2018. godine i od tada rad i entuzijazam polako, ali sigurno raste.

Koncept džepne šume zapravo je nastao u Japanu, gdje je tijekom 1970-ih lokalni botaničar po imenu Akira Miyawaki zaključio da su stoljetne šume koje rastu oko hramova i svetišta mnogo otpornije od nedavno zasađenih šuma.

Miyawaki je tvrdio da su gusto posađene autohtone vrste, uzgojene u pažljivo pripremljenom tlu na četiri različite visine kako bi se osiguralo više slojeva pokrivenosti, rasle do 10 puta brže i uhvatile više ugljika od standardno upravljanih šuma. I da čak i šuma od samo 100 četvornih metara može ugostiti iznimne razine bioraznolikosti.

Od grada svjetlosti do grada zelenila?

Uz sav svoj šarm i mističnost, jedan problem od kojeg Pariz stalno pati je relativni nedostatak zelenih površina. Potonje je sve izraženije s porastom temperatura posljednjih godina i posljedičnim toplinskim valovima – pojačanim gusto asfaltiranom metropolom.

Prema studiji iz 2016. koju citira Resilience.org, a prenosi TheMayor, francuska prijestolnica imala je manje od 10% pokrivenosti drvećem na svojim ulicama, čime je daleko iza drugih velikih europskih gradova.

Tijekom dvadeset i prvog stoljeća očekuje se da će prosječna ljetna temperatura u Parizu porasti za čak 5,3°C, a broj dana u godini s temperaturama višim od 30°C mogao bi se povećati na četrdeset pet dana u odnosu na trenutni prosjek od deset dana. Sve veće temperature doći će s češćim i ekstremnijim olujama, poplavama i sušama.

Drveće i biljke, međutim, mogu pružiti prirodan učinak hlađenja zbog nečega što se naziva transpiracija, što znači da većina vlage koju biljke konzumiraju ispari kroz svoje lišće. Da, upravo drveće, baš kao i ljudi se znoje i to regulira njihovu temperaturu.

Ovdje je usvojena Miyawaki metoda kao brži način za ozelenjavanje dijelova grada, uz uključivanje stanovnika u djelo i obvezujući ih na zeleniju budućnost. Uostalom, oni su ti koji najviše trpe posljedice urbanih toplinskih valova.

Dokazano je da sadnja jednog stabla ima isti učinak hlađenja kao 10 klima uređaja

Ali stabla su također društveni organizmi i puno bolje prolaze kad su posađena u društvu srodnih stabala. Zbog toga su ove džepne šume posađene gusto jedna uz drugu. Osim toga, to pomaže u obogaćivanju bioraznolikosti, jer privlači druge žive organizme.

Gradska vijećnica Pariza obećala je posaditi 170.000 stabala u francuskoj prijestolnici do 2026. Međutim, to samo po sebi možda neće biti dovoljno, tu je potrebno sudjelovanje građana koje može doprinijeti stvaranju razlike u ovim naporima.