Francuska usred Amazone povukla crtu: golemi granitni vrhovi i prašuma postaju zaštićena divljina

Francuska usred Amazone povukla crtu: golemi granitni vrhovi i prašuma postaju zaštićena divljina
Gvajanski štit, Izvor: French Guiana

U srcu Francuske Gvajane, daleko od europskih metropola, Francuska je zaštitila jedno od najvrjednijih prašumskih područja Južne Amerike. Novi rezervat Armontabo čuva gole granitne vrhove, netaknutu šumu i dio ekosustava koji bi mogao biti presudan za budućnost Amazone.

Francuska je u lipnju 2026. službeno osnovala novu integralnu biološku rezervu Pitons rocheux de l’Armontabo u Francuskoj Gvajani, prekomorskom teritoriju na sjeveroistoku Južne Amerike.

Nova divljina pod francuskom zaštitom

Riječ je o zaštićenom području površine 156.290 hektara, odnosno približno 386.000 jutara, u državnoj šumi Armontabo, na području općina Régina-Kaw i Saint-Georges-de-l’Oyapock. Time je potvrđena zaštita prostora koji se u međunarodnim objavama opisuje kao Rocky Peaks of Armontabo, područje udaljeno od obale, velikih prometnica i jačih ljudskih pritisaka.

Posebnost novog rezervata nisu samo njegove dimenzije, nego i krajolik: iz guste, vlažne prašume izdižu se izolirani granitni vrhovi, prirodni “otoci” u zelenom oceanu šume. Takvi oblici reljefa često stvaraju posebna staništa, mikroklimu i uvjete za vrste koje ne žive u okolnoj nizinskoj šumi. Francuski ured za šume ONF navodi da je riječ o golemoj zoni visoke šume, očuvanoj od snažnijih antropogenih pritisaka, kroz koju prolaze vodotoci u dobrom ekološkom stanju, s brojnim slapovima i stjenovitim prijelazima.

Guiana Shield: zeleni štit Južne Amerike

Armontabo je dio mnogo šire cjeline poznate kao Gvajanski štit, jedne od najstarijih geoloških i najbogatijih ekoloških regija na svijetu. Taj prostor obuhvaća Gvajanu, Surinam i Francusku Gvajanu, ali se proteže i na dijelove Venezuele, Kolumbije i Brazila. WWF Guianas ističe da bi središnji dio Gvajanskog štita zbog svoje očuvanosti mogao postati važno utočište bioraznolikosti u doba klimatskih promjena, ali i područje koje održava ključne ekosustavne usluge, uključujući jedan od najvažnijih svjetskih vodnih ciklusa.

Važnost tog područja dodatno potvrđuju podaci o njegovoj bioraznolikosti. Prema Amazon Conservation Teamu, Gvajanski štit dom je za oko 4.000 vrsta kralježnjaka i približno 20.000 biljnih vrsta poznatih znanosti, pri čemu je oko 40 posto biljnih vrsta endemsko. Drugim riječima, riječ je o prostoru u kojem se zaštita šume ne odnosi samo na stabla, nego i na cijele mreže života: rijeke, kukce, ptice, sisavce, vodozemce i autohtone zajednice koje stoljećima žive uz tu šumu.

Nova francuska odluka uklapa se i u širu sliku zaštite sjeveroistočne Amazone. Susjedni Surinam prošle je godine najavio ambiciju trajne zaštite 90 posto svojih šuma, odnosno više od 15 milijuna hektara tropske prašume. Organizacije Rainforest Trust i Re objavile su da je riječ o jednom od najambicioznijih nacionalnih obećanja u području zaštite klime i bioraznolikosti, osobito uoči globalnog cilja zaštite najmanje 30 posto kopna i mora do 2030. godine.

Guiana Shield – Gvajanski štit, Izvor: Amazon Conservation Team
Zaštita koja dolazi u pravom trenutku

Iako Francuska Gvajana često ostaje izvan europskog javnog fokusa, ona je za Francusku i Europsku uniju iznimno važna: riječ je o dijelu Amazone pod francuskom jurisdikcijom. Upravo zato odluka o Armontabu ima značenje koje nadilazi lokalnu razinu. Dok su mnogi dijelovi Amazone desetljećima izloženi sječi, rudarenju, požarima i širenju infrastrukture, stvaranje velikih strogo zaštićenih područja šalje poruku da se preostale netaknute šume moraju čuvati prije nego što postanu krizna područja.

Francuski propis predviđa i plan upravljanja rezervatom za razdoblje 2022.–2041., što znači da Armontabo nije samo simbolična oznaka na karti, nego prostor za koji se uspostavlja dugoročan režim zaštite. U postupku se spominju i mišljenja lokalnih institucija te Velikog običajnog vijeća američkih Indijanaca i Bušinengea, što je važno jer zaštita prašume bez uključivanja lokalnih i autohtonih zajednica rijetko može biti dugoročno održiva.

Za čitatelje u Europi ova priča možda zvuči udaljeno, ali njezina je poruka vrlo bliska: očuvanje prirode više nije samo pitanje nacionalnih parkova i lijepih krajolika, nego pitanje klime, vode, sigurnosti i opstanka vrsta. Armontabo, sa svojim granitnim vrhovima koji se izdižu iznad prašume, postaje jedan od novih simbola te promjene — dokaz da se najveće bitke za prirodu ponekad vode daleko od očiju javnosti, u područjima koja čovjek još nije uspio preoblikovati.