Guimarães koristi alate utemeljene na znanosti za provedbu rješenja temeljenih na prirodi

Portugalski grad Guimarães, nositelj titule Europske zelene prijestolnice za 2026. godinu, rješenja temeljena na prirodi stavio je u središte svoje klimatske strategije. No, Guimarães čini i više od samog širenja parkova, zelenih koridora i retencijskih bazena. Evo priče o njihovom zelenom uspjehu…

Grad koristi satelitske snimke, geoprostorne analize i strojno učenje kako bi razumio gdje ta rješenja daju rezultate, gdje su klimatski rizici najveći te na što treba usmjeriti buduća ulaganja.

Cilj je jednostavan: pretvoriti klimatske podatke u bolje lokalne odluke

„Prilagodba klimatskim promjenama počinje razumijevanjem našeg teritorija”, kaže Alberto Martins, vijećnik za okoliš i održivost u Gradskom vijeću Guimarãesa. „Digitalni alati i klimatski podaci omogućuju nam da shvatimo kako se klimatski rizici mijenjaju na našem području, prepoznamo nove ranjivosti i donosimo odluke utemeljene na dokazima.”

U studiji koju je vodila Paloma Toscan, uz sudjelovanje istraživača sa Sveučilišta Minho – uključujući Eduarda Pereiru, člana Znanstvenog odbora inicijative „Guimarães – Europska zelena prijestolnica 2026.” i organizacije Landscape Laboratory – Guimarães je poslužio kao primjer za prikaz metodologije mjerenja i kvantificiranja utjecaja rješenja temeljenih na prirodi na urbane toplinske uvjete i pokrov zemljišta.

Ovaj rad pokazuje kako gradovi mogu iskoristiti postojeće podatke i alate otvorenog koda za jačanje klimatske otpornosti, usmjeravanje planiranja i povećanje vidljivosti koristi koje pruža zelena infrastruktura.

Sateliti otkrivaju gdje se grad pregrijava

Istraživači predvođeni Palomom Toscan, u suradnji sa stručnjacima Sveučilišta Minho, analizirali su promjene u Guimarãesu tijekom desetljeća, od 2013. do 2023. godine. Za to su koristili multispektralne snimke satelita Landsat 8 te pratili površinsku temperaturu tla, gustoću vegetacije i izgrađenost pojedinih dijelova grada.

Rezultati znanstvenog istraživanja objavljenog u časopisu Remote Sensing Applications: Society and Environment posebno su zanimljivi lokalnim vlastima. Pokazalo se da su se zelene površine tijekom promatranog razdoblja povećale za približno 17,46 četvornih kilometara, ponajprije pretvaranjem dijelova golih i izgrađenih površina u vegetaciju.

Podaci sa satelita nisu promatrani izolirano. U analizu su uključena mjerenja lokalnih meteoroloških postaja i portugalskog meteorološkog instituta, nadmorska visina, udaljenost od prometnica i rijeka te drugi prostorni čimbenici. Tako grad dobiva svojevrsnu kartu toplinskog rizika koja pokazuje gdje asfalt i zgrade pojačavaju zagrijavanje, a gdje zelenilo proizvodi mjerljiv učinak hlađenja.

Takav pristup može biti posebno vrijedan zato što prirodom inspirirana rješenja nisu jednako učinkovita na svakoj lokaciji. Zeleni krov, park ili retencijska površina mogu imati velik lokalni učinak, ali kvalitetna odluka o njihovoj lokaciji zahtijeva podatke, a ne samo raspoloživo zemljište.

Aktivnosti grada na lokalnoj razini također su usklađene s europskim klimatskim ciljevima. Guimarães sudjeluje u misiji EU-a za klimatski neutralne i pametne gradove te u misiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama.

Gradski vrtovi hladniji i do 2,49 stupnjeva

Najzanimljiviji rezultat istraživanja odnosi se upravo na stvarni učinak zelene infrastrukture. Analiza je pokazala da su prirodom inspirirana rješenja u pojedinim dijelovima Guimarãesa smanjivala površinsku temperaturu i do približno 2,49 °C.

Najveći učinak zabilježen je kod gradskih vrtova, gdje je razlika u odnosu na okolinu dosezala 2,49 °C. Zeleni krovovi imali su lokalni učinak hlađenja do približno 1,07 °C. Autori istraživanja ističu da su područja s većom gustoćom vegetacije općenito hladnija od gusto izgrađenih zona.

To je važan podatak za gradove koji sve više ulažu u ozelenjivanje, ali istodobno moraju opravdati trošenje javnog novca. Umjesto tvrdnje da će neki park ili zeleni krov „vjerojatno pomoći“, lokalna uprava može usporediti temperature prije i poslije zahvata te procijeniti njegov konkretan učinak.

I šira znanstvena literatura potvrđuje da urbani vrtovi nisu važni samo za proizvodnju hrane i društvenu povezanost. Pregled istraživanja o urbanim vrtovima i prilagodbi klimatskim promjenama pokazuje da vegetacija i tlo u takvim prostorima mogu pridonositi regulaciji temperature, zadržavanju vode i infiltraciji oborina te ublažavanju posljedica ekstremnog vremena.

Umjetna inteligencija predviđa gdje će nastati buduće toplinske točke

Guimarães se nije zaustavio na analizi prošlosti. Istraživači su primijenili algoritam Random Forest za razvrstavanje površina na vegetaciju, izgrađena područja, golo tlo i vodu, a zatim su ispitali modele XGBoost, Bagging i AdaBoost kako bi predvidjeli buduće površinske temperature.

Najpreciznijim se pokazao XGBoost, s koeficijentom determinacije R² od 0,9543, pa je korišten za izradu scenarija za 2028. godinu. Model pritom upozorava i na moguć blagi pad vegetacijskog pokrova od oko 0,35 posto ako se postojeći trendovi nastave.

Za gradsku upravu takva prognoza može imati praktičnu vrijednost: zelena infrastruktura može se planirati prije nego što neko područje postane ozbiljna toplinska točka. Prema Eurocitiesu, analiza se provodila i uz široko dostupne alate poput QGIS-a i Google Colaba, što cijeli model čini zanimljivim i gradovima koji nemaju proračune za skupe vlasničke sustave.

Guimarães tako pokazuje da koncept pametnog grada ne mora značiti samo senzore, nadzorne centre ili digitalne aplikacije. Digitalna tehnologija može služiti mnogo jednostavnijem cilju: pomoći gradu da odluči gdje treba posaditi više zelenila, sačuvati postojeću vegetaciju ili uložiti u sustave zadržavanja vode.

Pouka za druge europske gradove zato nije samo da trebaju saditi više drveća

Europska komisija ističe da je razvoj zelene infrastrukture, obnova riječnih područja i pošumljavanje dio šire strategije Guimarãesa kao Europske zelene prijestolnice 2026., zajedno s obrazovanjem, održivom mobilnošću i uključivanjem građana. Grad zapravo postaje svojevrsni laboratorij u kojem se znanstveno znanje pokušava izravno pretvoriti u lokalnu javnu politiku.

Pouka za druge europske gradove zato nije samo da trebaju saditi više drveća. Važnije je znati gdje će svako novo stablo, vrt, zeleni krov ili park postići najveći učinak. Guimarães pokazuje kako sateliti i umjetna inteligencija mogu pomoći da se ta odluka donese prije ulaganja – i da se nakon njega provjeri je li priroda doista napravila razliku.