Kad krave zaplove

Portal Pametni gradovi već je pisao o svjetskoj inovaciji plutajuće farme. Ova tema i dalje je inspirativna i zaslužuje pažnju i komentar. U ovom članku, donosimo osvrt i poveznicu s Nizozemskom kao drugim najvećim izvoznikom hrane u svijetu.

U moru nevjerojatnih činjenica i brojki o Nizozemskoj, posebno se ističe ona koja govori o količini obradivog tla u Nizozemskoj i nizozemskom udjelu u svjetskoj trgovini poljoprivrednim proizvodima.

Kad god bih negdje iznio te brojke, ljudi bi me u čudu i nevjerici gledali. Morao sam ih uvijek uvjeravati da se nisam zabunio, da su ti podaci, koliko god bili nevjerojatni, zapravo stvarni i istiniti: zemlja s 0,04% svjetskog obradivog tla je drugi najveći svjetski izvoznik prehrambenih proizvoda.

Na pitanje koje bi uslijedilo: ”Pa kako je to moguće?” odgovarao sam pričom o nizozemskoj marljivosti i inovativnosti. Iz Rotterdama, grada pri čijem spominjanju prvo pomislimo na luku, rafinerije i modernu arhitekturu, a nikako na poljoprivredu, dolazi jedna takva inovacija: plutajuća farma.

I, ne, nisu jadne krave stavljene u neku tijesnu plutajuću nastambu zato jer u okolici Rotterdama nema dovoljno pašnjaka. Isto kao što nisu ni jadne; život im je bolji od života velikog broja krava na kopnu.

Farma je zaplovila još u svibnju 2019. godine na postulatima kružnog gospodarstva

Farma je zaplovila u svibnju 2019. i dom je za tridesetak krava. Zamislili su je supružnici Peter i Minke van Wingerden iz firme ” Beladon ” specijalizirane za proizvodnju plutajućih struktura koje za cilj imaju povezivanje ljudi i okoliša bez popratnog štetnog utjecaja na prirodu.

Cilj ovog projekta je podići svijest o globalnom zatopljenju i podizanju razine voda, te o nestašici plodnog tla koje bi, u bliskoj budućnosti moglo biti jedna od najvećih prijetnji čovječanstvu. Cijela ideja o plutajućoj farmi zasnovana je na postulatima kružnog gospodarstva.

Hrana, u ovom slučaju mlijeko, bi se proizvodilo u centru grada gdje bi ga se i konzumiralo i na taj način bi se uštedjelo ne samo na troškovima transporta, nego i na zagađenju koje taj transport uzrokuje.

I hrana za krave ne dolazi iz daleka. Na jelovniku im je trava s gradskih nogometnih i golf terena, ostaci hmelja iz pivnica, kore od krumpira, ostaci povrća i voća iz rotterdamskih restorana. Voda za piće je sakupljena i pročišćena kišnica, a električna energija potrebna za rad farme i svih uređaja na njoj dolazi od plutajućih solarnih panela.

Užitak za krave

Krave hrane, muzu i za njima čiste roboti. I dok se na klasičnim farmama mužnja obavlja kad to farmer poželi, ovdje krava sama odlučuje kad će doći do robota zaduženog za taj posao.

Na klasičnim farmama sa, najčešće, betonskim podom posutim tek s malo slame, česti su padovi i lomovi nogu krava. Krave na plutajućoj farmi hodaju po gumenoj podlozi koja spriječava klizanje, a nakon što robot čistač pokupi sve što krave ispuste, to se koristi za pripremu prirodnog gnojiva.

U svojim pregradama plutajuće krave imaju više prostora od velikog broja krava koje svoj život provedu stješnjene u male boxove megaštala. A plutajuća farma redovito dopluta i do neke livade po kojoj se krave mogu slobodno istrčati, što je također nedostižan san krava iz industrijskog uzgoja.

”This is a first step of a TransFARMation.”

Trokatna konstrukcija plutajuće farme je uglavnom prozirna građevina kako bi se cijeli proces ovakvog, alternativnog, uzgoja krava i proizvodnje mlijeka približio stanovnicima Rotterdama i na taj način ih potakao na promišljanje o novom pristupu hrani, zemljoradnji i stočarstvu.

Plutajuća farma je ne samo plutajuća štala nego i ogledni primjerak prvog koraka u transformaciji prehrambene industrije.

Ili, kako njeni tvorci i Albert Boersen, prvi plutajući farmer na svijetu, vole reći: ”This is a first step of a TransFARMation.”

Piše Vanja Valtrović