Kakva su mađarska iskustva s odlaganjem niskoradioaktivnog i srednjoradioaktivnog otpada?

Čelnici i mještani Općine Dvor posjetili su mađarsko odlagalište niskoradioaktivnog i srednjoradioaktivnog otpada. Da ih jako zanimaju informacije o zbrinjavanju NSRAO-a i kako to rade u drugim europskim državama, pokazao je i prilično velik interes, a uvjerili su se da je to normalan objekt koji ne predstavlja opasnost za okolno stanovništvo i prirodu.

Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva NE Krško u suradnji s mađarskom tvrtkom za zbrinjavanje radioaktivnog otpada PURAM organizirao je posjet predstavnika Općine Dvor mađarskom odlagalištu niskoradioaktivnog i srednjoradioaktivnog otpada (NSRAO) Bátaapáti.

Cilj je da se lokalno stanovništvo te općine upozna s načinom na koji lokalna zajednica već godinama uspješno koegzistira s tim odlagalištem

U tom se objektu zbrinjava NSRAO iz NE Paks koja osigurava oko 50% Mađarskoj potrebne električne energije, a već je počelo njezino proširenje za još dva velika energetska bloka. Uz petnaestak stanovnika Dvora, mađarsko odlagalište razgledali su i načelnik Općine Nikola Arbutina i njegov zamjenik Franjo Juranović. 

Cilj tog dvodnevnog studijskog putovanja bio je da se lokalno stanovništvo te općine, u kojoj je planirana gradnja Centra za zbrinjavanje NSRAO-a na Čerkezovcu na Trgovskoj gori, upozna s mađarskim primjerom gospodarenja NSRAO-om i načinom na koji lokalna zajednica već godinama uspješno koegzistira s tim odlagalištem.

To je nastavak suradnje Fonda s lokalnim stanovništvom Općine Dvor, s ciljem njegovog informiranja i educiranja o radioaktivnom zračenju i otpadu. Da tamošnje mještane jako zanimaju informacije o zbrinjavanju NSRAO-a i o tome kako to rade u drugim europskim zemljama koje već imaju skladišta i odlagališta tog otpada, pokazao je i prilično velik interes za posjet mađarskom odlagalištu, gdje su se uvjerili da je to normalan objekt koji ne predstavlja opasnost za okolno stanovništvo i prirodu. 

Odlagalište Bátaapáti

Prvoga dana posjeta predstavnici lokalne zajednice Dvora obišli su mađarski grad Pečuh (mađ. Pécs) pokraj kojeg se nalazi odlagalište Bátaapáti. Smješten u jugozapadnom dijelu Mađarske, oko 40 km od granice s Hrvatskom, Pečuh je peti po veličini grad u susjednoj zemlji i poznat po svojoj prirodnoj ljepoti. Okružen brežuljcima i lijepom planinom Mecsek, oko grada se pružaju prekrasni krajolici koji očaravaju posjetitelje, dok rijeka Pečuh koja protječe kroz sam grad doprinosi toj ljepoti.

Osim svoje prirodne ljepote, Pečuh je kao jedan od najstarijih gradova u Mađarskoj s naseobinama iz prapovijesti, također poznat po bogatom, višetisućljetnom kulturnom naslijeđu i povijesnoj važnosti, a više njegovih građevina upisano je u UNESCO-ov popis mjesta svjetske kulturne i prirodne baštine. Na tom je području živi i brojna hrvatska nacionalna manjina.

Drugoga dana predstavnici Dvora posjetili su obližnje odlagalište, gdje se nalazi i skladište NSRAO-a. Bianka Plesz-Kereki, voditeljica Odjela komunikacija u PURAM-u, predstavila im je u Info-centru odlagalište i način zbrinjavanja radioaktivnog otpada u Bátaapátiju. Uz NSRAO iz NE Paks, nezanemarive količine tog otpada nastaju i iz medicinskih, istraživačkih, industrijskih i drugih izvora. Sav institucionalni NSRAO odlaže se u jednom odlagalištu (Püspökszilágy nedaleko glavnog grada Budimpešte), a NSRAO iz NE Paks u drugom (Bátaapáti pokraj Pečuha). Upravljanje i nadzor obaju odlagališta obavlja PURAM.

Za potrebe određivanja lokacije odlagališta Bátaapáti izrađene su detaljne geološke i druge studije. Preferencijalni parametri pri određivanju lokacije su bili: magmatske stijene za izgradnju tunelskog tipa odlagališta, relativna blizina NE Paks i ista strana rijeke Dunav. Tim je istraživanjima pronađena povoljna mikrolokacija, a lokalna geologija je omogućavala idealne uvjete za sigurnu izgradnju tunelskog tipa odlagališta u granitnim stijenama. Udaljenost transporta NSRAO-a od NE Paks do odredišta time je znatno smanjena, s 200 km do odlagališta Püspökszilágy, na svega 50 km, što je znatno snizilo troškove i smanjilo rizike transporta.

Nakon što je lokalna zajednica s velikim postotkom glasova ‘za’ na lokalnom referendumu (90,7%, uz 75% izlaznosti) dala zeleno svjetlo za izgradnju odlagališta i odobrenja Parlamenta, 2005. godine počeli su podzemni radovi. Nadzemni kompleks je otvoren krajem 2008., a podzemni krajem 2012. godine, kada je odlagalište i službeno počelo raditi.

Zajednička fotografija sudionika stručnog posjeta (izvornik: PURAM)

Obrada radioaktivnog otpada

Niskoradioaktivni i srednjoradioaktivni otpad prolazi pažljivu obradu i pripremanje u kompleksu NE Paks prije nego što pređe u nadležnost tvrtke PURAM i u proces odlaganja u odlagalištu Bátaapáti. Sav NSRAO iz elektrane se, isključivo u krutom stanju, smješta u bačve od 200 l, nakon čega ih se detaljno provjerava jer moraju zadovoljiti kriterije prihvaćanja otpada u odlagalište (WAC). Te provjere uključuju inspekciju mogućih oštećenja, mjerenje doze gama zračenja na udaljenosti 1 m od površine bačve, uzorkovanje s površine bačve s ciljem utvrđivanja moguće kontaminacije radionuklidima i mjerenje ukupne aktivnosti sadržaja.

Ako se inspekcijom utvrdi da neka od svojstava ne zadovoljavaju kriterije, bačva se dodatno obrađuje u prostorima za obradu u NE Paks. Bačve koje prođu inspekciju prelaze u nadležnost PURAM-a i specijalnim se vozilom prebacuju cestom do odlagališta Bátaapáti. Tamo se najprije zaprimaju u posebnoj prostoriji u nadzemnom dijelu, gdje ponovno prolaze inspekciju. Odlažu se u betonske spremnike koji se pune ispunom i nakon toga se spremaju u podzemno odlagalište. Sam modul za inspekciju, a i okolica samog odlagališta, pod stalnim su radiološkim nadzorom sustava za zaštitu od zračenja koji je povezan izravno s kontrolnom sobom.

Odlagalište Bátaapáti je tunelskog tipa. Izgrađena su dva paralelna ulazna tunela s razmakom od 25 m koji su međusobno povezani radi ventilacije. Dugi su 1700 m i nagnuti su pod kutom od 10 °, s površinom poprečnog presjeka 21 – 25 m², što omogućava siguran transport tereta od površine do podzemne prostorije u koju se RAO konačno odlaže. Modul za odlaganje K-1 je 250 m ispod zemljine površine. Dug je 90 m, a površina poprečnog presjeka mu je 96 m² pa ima volumen 8640 m³ i u njega se može smjestiti 510 betonskih sarkofaga, što je ekvivalent 4600 bačava. Dakle, idealno 920 m³ NSRAO-a. Trenutačno su izgrađena i u pogonu su dva takva modula.

Ukupna duljina svih tunela je 5500 m, a volumen izvađenog granita tijekom radova je oko 18 000 m³. U planu je bušenje još četiri tunela, kako bi se osiguralo dovoljno mjesta za veće količine tog otpada koje će nastajati nakon započetog znatnog proširenja NE Paks. 

Važnost suradnje s javnošću

Dobri odnosi s lokalnom zajednicom i transparentnost rada takvog objekta vrlo su značajni za njegov uspješan rad. Lokalna javnost ima pristup svim bitnim informacijama rada odlagališta zahvaljujući Organizaciji za kontrolu i informiranje (TETT) koju su osnovale uprave naselja oko samog odlagališta. Ona služi kao spona lokalnog stanovništva i PURAM-a koji vodi odlagalište, budući da rad te tvrtke uvelike ovisi o potpunom povjerenju lokalnog stanovništva.

To se povjerenje održava mjesečnim informiranjem lokalne zajednice zahvaljujući časopisu u kojem su navedene sve aktivnosti odlagališta, a izdaje ga TETT. Također se jednom godišnje organizira i informativni kamp ‘TETT-re Kesz’ koji omogućuje pristup informacijama zainteresiranoj javnosti u sklopu raznih informativnih i interaktivnih programa. 

Ukratko, lokalno stanovništvo je potpuno svjesno rada odlagališta u svojoj blizini i pravovremeno je informirano od svim događajima koji se odnose na odlagalište, ističu u Fondu.

Mjerenje radioaktivnosti nakon obilaska podzemnog dijela odlagališta (izvornik: PURAM)

Sigurno zbrinjavanje radioaktivnog otpada

Nakon održane prezentacije o djelatnostima zbrinjavanja otpada koju PURAM obavlja u Mađarskoj, predstavnici Općine Dvor najprije su obišli skladište NSRAO-a, gdje su vidjeli posebne bačve s radioaktivnim otpadom koje čekaju red na obradu, tj. na betoniranje u armiranobetonske ili čelične spremnike kako bi se pripremili konačni paketi otpada za trajno zbrinjavanje, odnosno odlaganje.

Potom su se zaputili u odlagalište. Nakon spuštanja kombijem i minibusom u podzemlje, vidjeli su prvi odlagališni tunel koji je već potpuno napunjen paketima otpada. Tamo su im djelatnici odlagališta dali poseban instrument za mjerenje radioaktivnosti pa su na kontaktu sa spremnikom punim NSRAO-a izmjerili brzinu doze od oko 400 nSv/h. To, prema objašnjenju stručnjaka, znači da bi osoba koja bi 1 h bila naslonjena na taj spremnik s radioaktivnim otpadom primila dozu jednaku kao da je pojela četiri banane.

Naime, banane su uobičajeni primjer prirodnog izvora radijacije jer imaju prilično visoke razine kalija, od čega je mali dio radioaktivan. Ali, ta razina radijacije je ekstremno niska i mnogo niža od prirodnog, tzv. pozadinskog zračenja kojem smo svakodnevno izloženi.

Predstavnici Dvora vidjeli su i drugi tunel koji je trenutačno prazan, a stručnjaci odlagališta su im najavili da će se u njega početi odlagati otpad nekoliko tjedana nakon njihovog posjeta. Obilaskom odlagališnih tunela završili su posjet odlagalištu Bátaapáti, ali prije napuštanja lokacije morali su obaviti provjeru eventualne kontaminacije cijelog tijela prolaskom kroz poseban uređaj (eng. total body scanner), gdje nije bilo nikakvih problema.

Nakon obilaska odlagališta PURAM je organizirao i susret s četvero načelnika lokalnih općina koje koriste nacionalnu naknadu zbog izgradnje odlagališta u njihovoj blizini. Oni su predstavili iskustva o suživotu s odlagalištem koja su bila mahom pozitivna i odgovarali su na brojna pitanja mještana Dvora. S njima je o viđenom u odlagalištu Bátaapáti na povratku u Hrvatsku razgovarao i direktor Fonda NEK Josip Lebegner.

Pri tome im je pojasnio razlike skladišta koje se planira izgraditi na području njihove lokalne zajednice i odlagališta RAO-a kakvog su vidjeli u Mađarskoj te ih informirao o trenutnačom statusu projekta Centra za zbrinjavanje RAO-a u Općini Dvor, piše energetika-net.

Napomena: Tekst je objavljen u sklopu programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije (AEM).