Kamo odlaze vaše stare tenisice – i kako mogu pomoći i planetu i ljudima
Svake godine stotine milijuna pari tenisica završavaju na odlagalištima, iako bi još mogle služiti. Programi poput Sneakers4Good spajaju recikliranje i doniranje te pokazuju kako jedan “obični” par cipela može postati i ekološko i društveno rješenje. Europa u međuvremenu steže pravila za tekstilni otpad.
Tenisice su kompozitni proizvod: plastika, guma, pjene, ljepila i tekstil “zapečeni” su u jednu cjelinu, pa se teško popravljaju i još teže recikliraju. Rezultat je predvidljiv: u SAD-u se, prema navodima Sneakers4Good, godišnje baci više od 300 milijuna pari cipela, a odbačene tenisice u odlagalištu mogu se razgrađivati desetljećima.
Iza brojki stoji i šira slika: američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) procijenila je da je 2018. u komunalnom otpadu nastalo oko 17 milijuna tona tekstila, uz ukupnu stopu recikliranja od 14,7%. A kada takav otpad završi na odlagalištu, posljedice nisu samo “ružan prizor”: američki GAO upozorava da tekstilni otpad može pridonositi emisijama stakleničkih plinova te ispuštanju onečišćivala u tlo i vode.
Sneakers4Good: “drugi život” za par koji biste bacili
U toj priči Sneakers4Good pokušava presjeći dvije krivulje odjednom: gomilanje otpada i nedostupnost obuće. Program je osmišljen tako da partnerima (trkačkim klubovima, teretanama, specijaliziranim trgovinama, maratonima i zajednicama) pošalju kutije i unaprijed plaćene vreće za slanje. Zatim se prikupljaju “nježno nošene”, ali upotrebljive tenisice, koje se šalju dalje, a partneri za prikupljeno dobivaju naknadu (u prosjeku više od 1 USD po paru, navode u FAQ-u).
Program se snažno oslanja na ponovnu uporabu
Ključna razlika u odnosu na klasične “akcije prikupljanja” je što se program snažno oslanja na ponovnu uporabu: tenisice se usmjeravaju u mrežu mikro-poduzetništva u zemljama u razvoju, uz garanciju da se prikupljena obuća ne vraća na američko sekundarno tržište. Time se istodobno smanjuje pritisak na odlagališta i stvara ekonomska prilika ondje gdje su cipele i dalje luksuz, a ne potrošna roba.
Da ideja nije usamljena, pokazuju i veći sustavi u industriji: Nike primjerice navodi da je kroz Nike Grind (reciklirani otpad iz proizvodnje i obuće) od 1992. reciklirano više od 148 milijuna funti materijala, koji se potom koristi u raznim novim proizvodima i sportskim površinama. Paralelno, humanitarno-cirkularni modeli poput Soles4Souls ističu da su od 2006. distribuirali više od 112 milijuna pari cipela i komada odjeće u 138 zemalja i svih 50 američkih saveznih država.
Što se mijenja u Europi – i što možemo napraviti već danas
Dok se u SAD-u inicijative često oslanjaju na dobrovoljne programe i partnerstva, EU sve snažnije prelazi na regulativu. Europska agencija za okoliš (EEA) podsjeća da države članice moraju uspostaviti sustave odvojenog prikupljanja tekstila, s ciljem da se više robe usmjeri u ponovnu uporabu i recikliranje, umjesto na spaljivanje ili odlaganje. A Europska komisija je u listopadu 2025. objavila da je ciljana revizija Okvirne direktive o otpadu stupila na snagu, uvodeći zajednička pravila proširene odgovornosti proizvođača (EPR) za tekstil.
Za građane je poruka jednostavna, ali moćna: najodrživiji par tenisica često je onaj koji već imate. Produljite im vijek (izmjena uložaka, čišćenje, rotiranje obuće), a kada više nisu za vas – pokušajte s donacijom, preprodajom ili provjerenim programom prikupljanja za ponovnu uporabu. Ako pak organizirate klub, teretanu ili školu, upravo su zajedničke akcije prikupljanja način da se “sitni” otpad pretvori u vidljiv rezultat: manje smeća, više dostojanstva za one koji nemaju osnovno.
Jer tenisice nisu samo moda. One su test koliko smo spremni potrošnju pretvoriti u odgovornost – par po par.
