Kineski zeleni zid raste brže od prirodnih šuma i iznenađuje znanstvenike
NAJVEĆI PROJEKT POŠUMLJAVANJA NA SVIJETU:Kina već gotovo pola stoljeća provodi jedan od najvećih ekoloških pothvata u povijesti čovječanstva. Novi znanstveni rezultati pokazuju da šume posađene u sklopu projekta Veliki zeleni zid rastu osjetno brže od prirodnih šuma.
To bi saznanje moglo imati važnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena – ali i otvoriti nova pitanja o dugoročnoj održivosti.
Najveći projekt pošumljavanja na svijetu
Kada je Kina 1978. pokrenula projekt poznat kao Veliki zeleni zid (Three-North Shelter Forest Program), cilj je bio zaustaviti nezaustavljivo širenje pustinja Gobi i Taklamakan koje su ugrožavale poljoprivredna zemljišta, naselja i prometnu infrastrukturu na sjeveru zemlje. Gotovo pet desetljeća kasnije riječ je o jednom od najvećih ekoloških zahvata u povijesti, u kojem je posađeno približno 66 milijardi stabala, a projekt bi trebao trajati do sredine stoljeća.
Posljednjih godina Kina bilježi i konkretne rezultate. Državne vlasti krajem 2024. objavile su da je dovršen zeleni zaštitni pojas dug oko 3.000 kilometara oko pustinje Taklamakan, dok se površina zahvaćena dezertifikacijom postupno smanjuje. Satelitska promatranja NASA-e još su ranije pokazala da je Kina među državama koje su najviše pridonijele globalnom „zelenjenju“ planeta tijekom posljednja dva desetljeća.
Mlade šume rastu iznenađujuće brzo
Novo istraživanje objavljeno u uglednom znanstvenom časopisu Geophysical Research Letters donosi još jednu zanimljivu spoznaju. Znanstvenici su analizirali satelitske podatke o gustoći krošnji i ustanovili da šume posađene u sklopu kineskog projekta povećavaju svoju lisnu masu čak 66 posto brže od obližnjih prirodnih šuma.
Dio tog ubrzanog rasta očekivan je jer su umjetno posađene šume uglavnom mnogo mlađe od prirodnih. Međutim, čak i nakon što su istraživači uzeli u obzir starost stabala, klimatske uvjete i vrste drveća, posađene šume i dalje su rasle oko 4,6 posto brže.
Razlog leži u pažljivom odabiru vrsta poput topole i eukaliptusa, koje prirodno imaju brz rast, ali i u aktivnom gospodarenju šumama. Redovito uklanjanje konkurentske vegetacije, odgovarajuća njega i povremena gnojidba omogućuju mladim stablima učinkovitije iskorištavanje vode, hranjivih tvari i povećane koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi.
Brži rast nije zamjena za prirodne šume
Iako rezultati zvuče vrlo optimistično, znanstvenici upozoravaju da ih ne treba pogrešno tumačiti. Brži rast znači da mlade plantaže tijekom prvih desetljeća mogu intenzivnije apsorbirati ugljikov dioksid iz atmosfere i tako pomoći ublažavanju klimatskih promjena. Međutim, ta prednost nije trajna.
Kako stabla stare, njihov se rast usporava, dok prirodne šume desetljećima, pa čak i stoljećima, nastavljaju pohranjivati velike količine ugljika. Osim toga, prirodni šumski ekosustavi pružaju daleko veću biološku raznolikost, otporniji su na bolesti i štetnike te bolje podnose klimatske ekstreme.
Stručnjaci ističu da danas posađene šume čine oko sedam posto svjetskog šumskog pokrova, zbog čega će njihova uloga u globalnim strategijama pošumljavanja i klimatske politike postajati sve važnija. Istodobno upozoravaju kako bi budući projekti trebali sve više koristiti raznovrsnije autohtone vrste drveća, umjesto velikih monokultura koje mogu biti osjetljivije na bolesti i sušu.
Veliki zeleni zid tako pokazuje da čovjek može obnoviti degradirana područja u dosad nezamislivim razmjerima. Ipak, novo istraživanje potvrđuje da umjetno podignute šume ne mogu u potpunosti zamijeniti prirodne ekosustave. Najveće koristi za klimu i okoliš postižu se kada se masovno pošumljavanje kombinira s očuvanjem postojećih prirodnih šuma, koje i dalje ostaju nezamjenjiv saveznik u borbi protiv klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti.
