Koliko će vruće biti 2100. godine?
KOLIKO ĆE VRUĆE BITI 2100. GODINE?! Najpesimističnije projekcije globalnog zatopljenja do kraja stoljeća više ne idu prema ranije spominjanih 4,5 °C, nego prema oko 3,5 °C iznad predindustrijske razine. Razlog nije “rješenje” klimatske krize, nego promjena realnih pretpostavki…
Solarna i vjetroenergija postale su toliko jeftine i raširene da se scenarij dugotrajnog, nezaustavljivog rasta potrošnje fosilnih goriva sve teže smatra vjerojatnim.
Jeftinije obnovljive tehnologije promijenile su klimatske pretpostavke
Nove projekcije dolaze iz projekta ScenarioMIP za CMIP7, znanstvenog okvira koji definira scenarije emisija i korištenja zemljišta za buduće klimatske modele. Ti će scenariji biti temelj za novu generaciju klimatskih simulacija i buduće procjene Međuvladina panela za klimatske promjene, IPCC-a. Autori su scenarije podijelili od visokih emisija, preko putanje koja se nastavlja na sadašnje politike, do niskih emisija usklađenih s ciljevima Pariškog sporazuma.
U najtežem scenariju i dalje se pretpostavlja slabljenje ili ukidanje klimatskih politika, slabija međunarodna suradnja, veće oslanjanje na fosilne resurse te sporiji razvoj niskougljičnih tehnologija. No i taj “najgori” scenarij sada polazi od toga da se dosadašnji tehnološki i tržišni pomaci ne mogu jednostavno ignorirati.
Podaci energetskih institucija potvrđuju zašto su stare pretpostavke postale manje uvjerljive. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da će obnovljivi izvori postati najveći izvor električne energije u svijetu krajem 2025. ili najkasnije do sredine 2026., a da će do 2030. pokrivati oko 43 posto globalne proizvodnje električne energije. IRENA pak navodi da je 91 posto novoizgrađenih velikih obnovljivih kapaciteta u 2024. proizvodilo struju jeftinije od najpovoljnije nove fosilne alternative.
Niži maksimum i dalje znači opasan svijet
Smanjenje gornje projekcije za oko jedan stupanj važna je vijest, ali ne i razlog za opuštanje. Zagrijavanje od 3,5 °C i dalje bi značilo svijet s daleko češćim ekstremnim vrućinama, većim pritiskom na vodu, poljoprivredu, zdravlje i obalne zajednice te većim rizikom od nepovratnih promjena u oceanima, ledenim pokrovima i ekosustavima. IPCC upozorava da svaki dodatni dio stupnja pojačava klimatske rizike, a da se vjerojatnost naglih ili nepovratnih promjena povećava s razinom zagrijavanja.
Nova procjena zato ne znači da je cilj Pariškog sporazuma dosegnut
UNFCCC podsjeća da je njegov glavni cilj zadržati porast globalne temperature “znatno ispod” 2 °C i nastaviti napore da se ograniči na 1,5 °C. UNEP-ovo izvješće o emisijskom jazu za 2025. pokazuje da bi, uz potpunu provedbu sadašnjih nacionalnih planova, svijet i dalje išao prema 2,3 do 2,5 °C, dok sadašnje politike vode prema oko 2,8 °C.
Drugim riječima, najcrnji scenarij možda je postao manje crn, ali klimatska slika ostaje ozbiljna. Brzi pad cijena solarne i vjetroenergije pokazuje da se emisijske putanje mogu mijenjati brže nego što se donedavno pretpostavljalo. Hoće li se to pretvoriti u sigurniji klimatski ishod, ovisit će o tome hoće li države ubrzati provedbu politika, proširiti mreže i skladištenje energije te stvarno smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima. IPCC naglašava da duboka, brza i trajna smanjenja emisija mogu usporiti zagrijavanje već u iduća dva desetljeća.
