KONAČNO JE HRVATSKA NEGDJE U “POZITIVNOM VRHU”: Vodeće europske metropole za zelenu infrastrukturu

Studija Europske agencije za okoliš (EEA) pokazala je da gradovi na sjeveru i zapadu Europe obično imaju više zelenih površina od gradova u južnoj i istočnoj Europi.

Norveški glavni grad Oslo rangiran je na vrhu kada je u pitanju ukupna zelena infrastruktura, prema studiji Europske agencije za okoliš (EEA) europskih metropola.

Slijede Zagreb (Hrvatska), Ljubljana (Slovenija), Helsinki (Finska) i Vilnius (Litva) koji zaokružuju prvih pet.

Zeleni i plavi prostori

Pristup javnim zelenim i plavim površinama razlikuje se diljem Europe, prema izvješću EEA-a Tko ima koristi od prirode u gradovima? Društvene nejednakosti u pristupu urbanim zelenim i plavim površinama diljem Europe.

Ukupna zelena infrastruktura sastoji se od svih zelenih površina s vegetacijom, bez obzira na njihovu dostupnost javnosti. Uz „zelena urbana područja“, uključuje vode i močvare, poljoprivredno zemljište visoke prirodne vrijednosti, parcele, privatne vrtove, sportske i rekreativne površine, prirodne i polu-prirodne zelene površine, ulično drveće i izolirano drveće.

Zelena infrastruktura u prosjeku čini 42 posto gradskog područja u 38 zemalja članica EGP-a

Studija je pokazala da gradovi na sjeveru i zapadu Europe obično imaju više zelenih površina nego gradovi u južnoj i istočnoj Europi. Procjena se bavi socio-ekonomskim i demografskim nejednakostima u pristupu zelenim i plavim površinama u europskim gradovima. Također uključuje primjere zelenih površina koje su dizajnirane da zadovolje potrebe ranjivih i ugroženih društvenih skupina.

Grad s najvećim udjelom ukupne zelene površine (96 posto) je Cáceres u Španjolskoj, gdje gradsko administrativno područje uključuje prirodna i poluprirodna područja oko gradske jezgre. Grad s najmanjom ukupnom zelenom površinom od samo sedam posto je Trnava u Slovačkoj.

Javno dostupne zelene površine čine relativno nizak udio u ukupnoj zelenoj površini, koji se procjenjuje na samo tri posto ukupne gradske površine u prosjeku. Ipak, to varira između gradova, s gradovima kao što su Ženeva (Švicarska), Haag (Nizozemska) i Pamplona/Iruña (Španjolska), gdje pristupačne zelene površine čine više od 15 posto gradskog područja.

Najnoviji podaci EEA-ovog urban tree cover viewer pokazuju da je prosječna pokrivenost urbanim drvećem za gradove u 38 zemalja članica EGP-a i zemalja koje surađuju iznosila 30 posto, pri čemu gradovi u Finskoj i Norveškoj imaju najveći udio drveća. Najniže su imali Island i Malta.

Ključne poruke iz studije uključuju:

• zdravstvene dobrobiti urbanih zelenih površina dobro su poznate za djecu, čiji se fizički i mentalni razvoj poboljšava životom, igrom i učenjem u zelenom okruženju. Starije osobe također imaju značajnu korist od posjeta zelenim i plavim površinama, kroz poboljšanje fizičkog zdravlja i socijalne dobrobiti,
• pristup zelenim i plavim površinama razlikuje se diljem Europe. Sveukupno, gradovi na sjeveru i zapadu Europe imaju više ukupne zelene površine unutar svog područja nego gradovi u južnoj i istočnoj Europi. Zelene površine koje su javno dostupne čine relativno nizak udio u ukupnoj zelenoj površini, ali pružanje javno dostupnih zelenih površina je specifično za lokaciju i varira između gradova,
• unutar gradova, stupanj ozelenjavanja varira u različitim četvrtima, sa sve manje kvalitetnim zelenim površinama koje se obično nalaze u zajednicama nižeg socio-ekonomskog statusa,
• Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da svi ljudi borave unutar 300 metara od zelenih površina. Nasuprot tome, nacionalne i lokalne preporuke razlikuju se diljem Europe. Smjernice o pristupu za posebne ranjive skupine su rijetke,
• ciljano djelovanje za smanjenje nejednakosti u pristupu visokokvalitetnim zelenim površinama može maksimalno povećati zdravlje i dobrobit prirode u gradovima,

• utvrđeno je da uključivanje lokalnih zajednica u dizajn i upravljanje zelenim površinama potiče osjećaj vlasništva i promiče korištenje.

Studije slučaja u izvješću uključuju ozelenjavanje izgrađenih četvrti u Malmou, program oaza školskih terena u Parizu, urbane društvene vrtove u Berlinu te terapeutski vrt i urbanu regeneraciju u Zagrebu.

Cijelu studiju i rang listu pogledajte ovdje.