Ljubljana provodi pilot projekt preuređenja ulica koji stavlja ljude na prvo mjesto

U središtu Ljubljane jedna prometna ulica postaje laboratorij grada po mjeri ljudi. Privremena preobrazba Miklošičeve ceste daje više prostora pješacima, biciklistima i zelenilu, a automobilima manje. Ako se pokus pokaže uspješnim, privremena rješenja mogu postati trajni model i za druge gradove EU.

Ljubljana je pokrenula zanimljiv urbani eksperiment na Miklošičevoj cesti, jednoj od važnih poveznica željezničkog kolodvora i povijesne gradske jezgre. Umjesto da odmah uloži velik novac u konačnu rekonstrukciju, grad je odlučio najprije isprobati novi raspored u stvarnim uvjetima – i vidjeti kako će ga prihvatiti ljudi.

Kako navodi europska mreža gradova i regija POLIS, dio kolnika zatvoren je za motorni promet i pretvoren u pješačku zonu, uvedena je biciklistička ulica, a uklonjena su i stajališta turističkih autobusa. Oslobođeni prostor dobiva klupe, stalke za bicikle, stabla i zelene otoke. Ideja je jednostavna: ulica više ne bi trebala biti samo koridor kojim se što brže prolazi, nego mjesto na kojem se može i boraviti.

Grad prvo isprobava promjenu, a tek onda ulaže u trajno rješenje

Posebnost projekta upravo je njegova privremenost. Slovensko Ministarstvo za okoliš, klimu i energiju projekt opisuje kao pilot-preuređenje koje bi trebalo poboljšati pristup javnom prijevozu pješice i biciklom te istodobno stvoriti sigurniji i ugodniji javni prostor.

Takav pristup dio je koncepta poznatog kao taktički urbanizam. Umjesto višegodišnjeg planiranja i skupih zahvata čiji se učinak može procijeniti tek nakon završetka radova, grad privremenim intervencijama testira ideju. Promatra se kako se mijenjaju kretanje ljudi, sigurnost, korištenje javnog prostora i promet, a iskustva se zatim mogu ugraditi u konačno rješenje.

Slovenski IPoP – Institut za politike prostora upravo takav princip sažima idejom „prvo testirati, zatim trajno mijenjati“. Privremeni zahvati omogućuju gradovima da u stvarnom prostoru otkriju što funkcionira, što treba prilagoditi i kako građani reagiraju prije nego što se donesu teško promjenjive odluke.

Miklošičeva je pritom posebno zanimljiva jer predstavlja svojevrsna gradska vrata. Njome se iz područja željezničkog kolodvora dolazi prema povijesnom središtu, pa promjena njezina karaktera može znatno utjecati na prvi dojam koji o Ljubljani stječu posjetitelji.

Ljubljana već zna što se događa kada automobili izgube primat

Ovo nije prvi put da slovenska prijestolnica eksperimentira s vraćanjem ulica ljudima. Ljubljana već gotovo dva desetljeća postupno širi pješačke površine i ograničava automobilski promet u središtu.

Jedan od najpoznatijih primjera je Slovenska cesta. Prema podacima europskog programa CIVITAS, pješačka zona u središtu Ljubljane od 2007. povećana je za čak 620 posto, a Slovenska cesta, nekada važna automobilska prometnica, zatvorena je za privatni motorni promet i namijenjena pješacima, biciklistima i javnom prijevozu. CIVITAS navodi i veliko smanjenje onečišćenja nakon preobrazbe te vrlo visoku potporu građana pješačkoj zoni.

Zanimljivo je da je i preobrazba Slovenske ceste započela manjim i privremenim zahvatima. Eurocities opisuje kako su prije konačnog uređenja korištene privremene instalacije, ulična umjetnost i događanja kojima se stanovnicima postupno pokazivalo kako bi prostor mogao izgledati bez dominacije automobila.

Upravo zato Miklošičeva cesta nije samo lokalni projekt uređenja nekoliko stotina metara ulice. Ona je test drukčijeg načina planiranja grada – onoga u kojem se prostor najprije daje ljudima na korištenje, promatra što se događa, a tek zatim odlučuje o betonu, asfaltu i trajnoj infrastrukturi.

Ako eksperiment uspije, njegova najveća vrijednost možda neće biti nekoliko novih stabala, klupa ili stalaka za bicikle. Važnija bi mogla biti poruka drugim europskim gradovima: velike urbane promjene ne moraju uvijek započeti velikim građevinskim projektom. Ponekad je dovoljno privremeno pomaknuti automobile u stranu i vidjeti što će ljudi učiniti s prostorom koji im je vraćen.