Milano je godinama bio simbol zagađenja, a sada postaje zeleni uzor svijetu

Milano, jedan od najzagađenijih europskih gradova, pokrenuo je zelenu revoluciju koja privlači pozornost cijelog svijeta. Milijuni novih stabala, obnova zapuštenih površina i pretvaranje betonskih prostora u zelene oaze dio su ambicioznog plana koji pokazuje kako se čak i najzagađeniji gradovi mogu promijeniti.

Talijanska gospodarska prijestolnica, poznata po modi, dizajnu i industriji, posljednjih se godina suočava s ozbiljnim problemom onečišćenja zraka. Smješten u Padskoj nizini, gdje geografski položaj i vremenski uvjeti otežavaju strujanje zraka, Milano redovito bilježi visoke koncentracije štetnih lebdećih čestica. No umjesto da se pomiri s takvom situacijom, grad je odlučio pokrenuti jednu od najambicioznijih inicijativa urbane obnove prirode u Europi.

Kako prenosi Euronews, projekt Forestami dobio je 29. listopada 2026. prestižno priznanje Ujedinjenih naroda za obnovu ekosustava, čime je Milano postao međunarodni primjer grada koji pokušava pomiriti intenzivnu urbanizaciju, gospodarski razvoj i očuvanje prirode.

Tri milijuna stabala za grad koji se guši u smogu

Projekt Forestami, pokrenut 2019. godine, temelji se na jednostavnoj, ali iznimno ambicioznoj ideji: sadnjom milijuna stabala i grmova postupno promijeniti izgled i ekološke karakteristike cijeloga milanskog metropolitanskog područja.

Dosad je posađeno gotovo 640.000 stabala i grmova, a cilj je tijekom sljedeće četiri godine dosegnuti ukupno tri milijuna novih biljaka. To je približno jedno stablo ili grm za svakog stanovnika šireg gradskog područja.

Međutim, projekt nije zamišljen samo kao velika akcija sadnje. Njegova je svrha postupno obnoviti prirodne funkcije urbanog prostora, povećati biološku raznolikost, smanjiti učinke ljetnih vrućina i stanovnicima omogućiti kvalitetniji život.

Posebno je zanimljivo što se ozelenjivanje ne ograničava na postojeće parkove. Nova stabla sade se uz prometnice, u školskim dvorištima, stambenim četvrtima i na zapuštenim zemljištima, dok se istodobno potiče ozelenjivanje krovova i pročelja zgrada.

Dosad su obnovljene degradirane urbane površine veličine približno 350 nogometnih igrališta. Nekadašnja industrijska zemljišta, parkirališta i skladišni prostori postupno se pretvaraju u zelene površine dostupne građanima.

Jedan od najpoznatijih zagovornika takvog pristupa talijanski je arhitekt Stefano Boeri, autor milanskog projekta Bosco Verticale, odnosno Vertikalna šuma. Riječ je o dvjema stambenim zgradama čija su pročelja i terase prekrivene bogatom vegetacijom, što je postalo jednim od međunarodno prepoznatljivih simbola povezivanja arhitekture i prirode.

Boerijeva filozofija polazi od toga da priroda ne mora biti odvojena od grada, nego može postati njegov sastavni dio. Upravo se taj pristup kroz Forestami nastoji primijeniti na mnogo većem području.

Važnost projekta dodatno naglašava činjenica da je Milano u listopadu bio jedini europski grad među deset najzagađenijih gradova svijeta na jednoj od dnevnih ljestvica platforme IQAir. Pritom valja naglasiti da takve ljestvice prikazuju trenutačne koncentracije onečišćujućih tvari, a ne nužno godišnju razinu onečišćenja.

Stabla mogu zadržavati dio lebdećih čestica, stvarati hladovinu i ublažavati učinak urbanih toplinskih otoka. Ipak, stručnjaci upozoravaju da sama sadnja nije dovoljna za rješavanje problema smoga. Dugoročno poboljšanje kvalitete zraka zahtijeva i smanjenje emisija iz prometa, grijanja, industrije i drugih izvora.

Ujedinjeni narodi prepoznali Milano kao svjetski primjer obnove prirode

Na konferenciji Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti COP17, održanoj u armenskom Erevanu, projekt Forestami proglašen je jednim od pet novih svjetskih predvodnika obnove ekosustava (UN World Restoration Flagships).

Milano je pritom bio jedini europski predstavnik među nagrađenim projektima. Ostala priznanja dodijeljena su inicijativama iz Kolumbije, Sjedinjenih Američkih Država, Etiopije i Kine.

Prema podacima Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), ovakvi projekti pokazuju da obnova prirode nije rezervirana samo za velike šumske ili močvarne ekosustave, nego da se može uspješno provoditi i unutar gusto izgrađenih gradskih područja.

Posebna vrijednost milanskog projekta nalazi se u uključivanju lokalne zajednice. U sadnji i održavanju zelenila sudjeluju građani, škole, udruge, javne ustanove i privatne tvrtke. Time ozelenjivanje postaje zajednički društveni projekt, a ne samo aktivnost gradskih komunalnih službi.

Važnu ulogu ima i obrazovanje. Kroz inicijativu Forestami Academy građani se upoznaju s prednostima urbanog šumarstva, klimatskim promjenama i načinima očuvanja zelenih površina.

Upravo je povezivanje javnog i privatnog sektora jedan od razloga zbog kojih se milanski model smatra primjenjivim i u drugim europskim gradovima.

Priznanje dolazi u trenutku kada Ujedinjeni narodi upozoravaju da svijet još uvijek presporo obnavlja degradirane ekosustave. Prema najnovijem izvješću UNEP-a, u 149 država trenutačno se obnavlja približno 252 milijuna hektara kopnenih i morskih ekosustava, a takve aktivnosti već stvaraju više od milijun zelenih radnih mjesta.

Iako je riječ o najvećem dosad dokumentiranom globalnom naporu obnove prirode, stručnjaci upozoravaju da je za ostvarivanje međunarodnih ciljeva do 2030. potrebno znatno ubrzati aktivnosti i više nego učetverostručiti godišnja financijska ulaganja u obnovu ekosustava.

Što hrvatski gradovi mogu naučiti od Milana?

Milanski primjer posebno je zanimljiv u kontekstu europske politike obnove prirode. Nova Uredba Europske unije o obnovi prirode, koja je stupila na snagu 2024. godine, predviđa obnovu najmanje 20 posto kopnenih i morskih područja EU-a do 2030. godine.

Za gradove je posebno važna odredba prema kojoj do 2030. ne bi smjelo doći do neto gubitka ukupnih urbanih zelenih površina i pokrova krošnji drveća na nacionalnoj razini, uz predviđeno povećavanje tih površina nakon 2030.

To znači da će ozelenjivanje gradova postupno postajati sve važniji dio urbanističkog planiranja, prilagodbe klimatskim promjenama i upravljanja javnim prostorom.

Za hrvatske gradove, osobito one koji se tijekom ljeta suočavaju s visokim temperaturama, nedostatkom hladovine i sve intenzivnijim toplinskim valovima, Milano nudi nekoliko važnih pouka.

Prva je da ozelenjivanje treba promatrati kao dugoročnu investiciju u javno zdravlje i kvalitetu života, a ne kao estetski dodatak urbanom prostoru. Druga je da se novi zeleni prostori mogu stvarati i ondje gdje ih naizgled nema – prenamjenom zapuštenih zemljišta, smanjenjem nepotrebno asfaltiranih površina te ozelenjivanjem školskih dvorišta, trgova i parkirališta.

Treća je da sadnja stabala mora biti dio šire strategije koja uključuje odabir vrsta prilagođenih lokalnoj klimi, osiguravanje dovoljne količine vode, kvalitetno održavanje i dugoročno praćenje rezultata. Broj posađenih stabala pritom nije jedino mjerilo uspjeha. Jednako su važni njihov opstanak, razvoj krošnji i stvarni doprinos smanjenju temperature te poboljšanju gradskog okoliša.

Europska inicijativa Greening Cities upravo zato razvija praktične smjernice koje gradovima pomažu povezati obnovu prirode s urbanističkim planiranjem, financiranjem i uključivanjem građana.

Za hrvatske jedinice lokalne samouprave to otvara mogućnost da zelenu infrastrukturu sustavnije uključe u prostorne planove, strategije razvoja i buduće investicijske projekte.

Milano pritom pokazuje da za veliku promjenu nije nužno čekati izgradnju potpuno novih gradskih četvrti. Ponekad je dovoljno početi vraćati prirodu na mjesta s kojih je desetljećima sustavno uklanjana.

Ipak, milanska zelena transformacija još nije završena. Pred projektom je zahtjevan posao ostvarivanja cilja od tri milijuna stabala i grmova, a stvarni učinci na kvalitetu zraka, biološku raznolikost i zdravlje stanovnika morat će se pratiti tijekom duljeg razdoblja.

No već sada jasno je da se mijenja način razmišljanja o budućnosti grada. Ondje gdje su nekada prioritet imali beton, asfalt i automobili, sve važnije mjesto dobivaju stabla, hladovina i prirodni ekosustavi.

Možda je upravo to najvažnija poruka koju Milano šalje ostatku Europe: gradovi budućnosti neće biti uspješni samo po tome koliko su izgradili novih zgrada i prometnica, nego i po tome koliko su prostora uspjeli vratiti prirodi.