Mongolija štiti trećinu prirode svoje zemlje!

MONGOLIJA ŠTITI TREĆINU SVOJE PRIRODE: Plan je jednostavan, ali iznimno hrabar: do 2030. godine u potpunosti staviti pod zaštitu približno 30 % teritorija zemlje i uvesti održivo upravljanje velikim površinama koje se koriste za ispašu stoke. Evo detalja…

U srcu srednje Azije, zemlja koja je stoljećima bila sinonim za nomadski stil života — Mongolija — danas se nalazi na prekretnici: država je pokrenula ambicioznu inicijativu koju stručnjaci opisuju kao jednu od najznačajnijih ekoloških preokreta našeg doba. Plan je jednostavan, ali iznimno hrabar: do 2030. godine u potpunosti staviti pod zaštitu približno 30 % teritorija zemlje i uvesti održivo upravljanje velikim površinama koje se koriste za ispašu stoke.

Ključna promjena nije samo formalni status teritorija, već i sustavna integracija tradicionalnih ispašnih zajednica — stotina tisuća nomadskih obitelji koje ovise o stepama — u novu paradigmu zaštite prirode i održivog razvoja.

Zašto je Mongolija ključna za globalnu prirodu

Velike prostranstvene stepe Mongolije zauzimaju oko 80 % područja zemlje i smatraju se jednim od posljednjih netaknutih umjerenih travnjaka na svijetu. Upravo ta staništa predstavljaju neprocjenjiv ekološki resurs: sačuvana tla i travnjaci igraju ključnu ulogu u skladištenju ugljika i stabilizaciji krajolika.

Međutim, ta prirodna bogatstva suočavaju se s mnogobrojnim pritiscima: od pretjerane i neuređene ispaše, do eksploatacije ruda – poglavito zlata, bakra i ugljena, te utjecaja klimatskih ekstremenih pojava – suša, „dzud“ (oštar zimski uvjet u kojem stoka ne može doći do hrane) i pješčane oluje.

Država je prepoznala da takav okolišni i društveni balans više nije održiv i da je potrebna sistemska transformacija.

Sveobuhvatni paket „Eternal Mongolia“

U travnju 2024. godine lansirana je inicijativa pod nazivom Eternal Mongolia — partnerstvo između vlade Mongolije, organizacije The Nature Conservancy (TNC) i lokalnih zajednica. Cilj: osigurati financiranje i političku volju za ostvarenje cilja zaštite 30 % teritorija zemlje.

U glavnim brojkama: oko 198 milijuna USD planirano je za razdoblje od 15 godina, čime će se znatno proširiti mreža zaštićenih područja, ojačati učinkovitost upravljanja već postojećim rezervatima i podržati održivo korištenje stajaćih travnjaka i močvara kroz suradnju s više od 200 000 nomadskih herderskih obitelji.

Osim proširenja zaštićenih područja, velik dio plana odnosi se na prelazak s neuređene prema planiranoj i održivoj ispaši — na dijelovima od oko 34 miliona hektara izvan službenih rezervata.

Ovaj model — poznat kao „Project Finance for Permanence“ (PFP) — kombinira institucionalnu reformu, zajedničku odgovornost i dugoročno osigurano financiranje.

Izazovi i potencijalne prepreke

Iako plan zvuči obećavajuće, izazovi su brojni i složeni.

• Financiranje je ključno, ali održivost tek treba biti dokazana: provođenje zaštite zahtijeva stalne resurse, stručnjake, monitoring i održivo upravljanje — ne samo formalne oznake.
• Tradicionalni način ispaše, koji je stoljećima omogućavao nomadski način života, suočava se s pritiscima: rastom broja stoke, smanjenjem kvalitete travnjaka, utjecajem klimatskih ekstremnih pojava. Zaštita mora uključivati i društveni element — živote ljudi koji žive od zemlje.
• Rudarstvo i razvoj infrastrukture predstavljaju rizik: istražno pravo na rudne resurse već zahvaća značajan dio stepa. Ako razvoj ide bez integracije zaštite prirode, može doći do fragmentacije staništa.
• Posljedice klimatskih promjena postaju sve vidljivije: Mongolija bilježi porast prosječne temperature, češće „dzud“ zime, suše i pješčane oluje — što sve dodatno komplicira stanje travnjaka i život zajednica.

Međutim, uspjeh inicijative mogao bi posluži kao model za druge države koje imaju velike prostore travnjaka, stepa ili slabo zaštićenih ekosustava. Time Mongolia postaje jedan od predvodnika u očuvanju prirode na globalnoj razini.

Novo poglavlje u „Zemlji vječnog plavog neba”

Mongolija — zemlja ogromnih stepa, nomadskih pastira i jedinstvene faune — počela je pisati novo poglavlje. Njena predanost da do 2030. zaštiti najmanje trećinu svojeg kopna i integrira ruralne zajednice u upravljanje prirodom nije samo čin zaštite okoliša, već strateški potez u borbi protiv klimatske krize, gubitka biološke raznolikosti i degradacije travnjaka.

Ako sve bude provedeno kako je zamišljeno, krajolik Mongolije neće biti samo relikt tradicionalnog načina života, već živući dokaz da je moguće spojiti ekološku održivost i društvenu revitalizaciju. I dok svijet sustiže cilj “30%” zaštite kao globalni standard, Mongolija već gradi temelje za dugoročni uspjeh i postaje inspiracija za cijelu planetu.