Može li iznos nenaplaćenih potraživanja u gradovima i gradskim tvrtkama biti viši od iznosa dugovanja?

Kao i sve druge financijske kategorije, otvorena potraživanja gradova i gradskih tvrtki variraju u jedinici vremena. Možda ne možemo govoriti o egzaktnim brojkama jer se one mijenjaju te svaka jedinica lokalne samouprave, kao i gradska tvrtka ima svoj budžet/proračun i način upravljanja istim, no svakako možemo govoriti o trendovima i primjerima iz prakse.
Samostalna naplata nenaplaćenih potraživanja (npr. komunalnih naknada, parkirnih kazni ili drugih obveza) može izgledati kao prihvatljiva opcija za gradove i gradske tvrtke, ali istodobno može donijeti i značajne troškove u smislu novca, vremena i reputacije.
Ako detaljno razmotrimo sve aspekte ovih troškova i potencijalnu štetu ili odgođene benefite, vrlo lako možemo doći do zaključka – u određenim situacijama dobro je uzeti u obzir i mogućnost outsourcanja odnosno da gradovi i gradske tvrtke taj dio poslovanja prepuste stručnjacima odnosno specijaliziranim tvrtkama za naplata.
1. Financijski troškovi samostalne naplate
Samostalna naplata potraživanja zahtijeva značajna financijska ulaganja u resurse, osoblje i infrastrukturu. Ključni financijski troškovi uključuju:
Troškovi osoblja
Gradovi i gradske tvrtke moraju angažirati ili preusmjeriti postojeće zaposlenike za praćenje dugova, kontaktiranje dužnika i administrativne zadatke, kao i osigurati stručnu pravnu podršku. Ako je potrebno više zaposlenika, troškovi brzo rastu.
Troškovi obuke
Zaposlenici moraju biti educirani o pravnim aspektima naplate, komunikacijskim tehnikama i korištenju softvera za upravljanje potraživanjima.
Softverska i tehnološka infrastruktura
Sustavi za praćenje dugova, automatizaciju podsjetnika i evidenciju zahtijevaju ulaganja u softver (npr. ERP sustavi ili CRM alati). Održavanje i nadogradnja sustava dodatno povećavaju troškove.
Troškovi komunikacije
Slanje pisanih opomena, telefonski pozivi i elektronička komunikacija s dužnicima generiraju troškove. Na primjer, poštanske usluge za slanje opomena mogu stajati 0,5-2 eura po pismu, a ako se šalju tisuće pisama godišnje, troškovi se akumuliraju
Troškovi pravne naplate – ovrhe
Pokretanje ovršnog postupka odnosno provođenje ovrhe sudskim putem znači i određene dodatne troškove i naknade (npr. troškove javnog bilježnika, pristojbe i takes i sl.) koji se plaćaju pri pokretanju postupka. Ovi troškovi mogu značajno uvećati iznos ukupnog duga, posebno za manja potraživanja, a pravni procesi mogu i potrajati te time odgoditi vrijeme konačnog rješavanja predmeta.
Indirektni financijski gubici
Nenaplaćeni dugovi utječu na likvidnost grada ili tvrtke, što može dovesti do potrebe za zaduživanjem ili gubitka mogućnosti ulaganja u druge projekte.
2. Vremenski troškovi
Samostalna naplata potraživanja izuzetno je vremenski intenzivna, što dodatno opterećuje gradske resurse. Evo što sve uključuju bitni vremenski troškovi. Ne zaboravimo: vrijeme je novac.
Vrijeme zaposlenika
Praćenje dugova, kontaktiranje dužnika i administrativni poslovi mogu zahtijevati desetke ili stotine sati rada mjesečno, ovisno o obujmu potraživanja. Na primjer, ako zaposlenik potroši 10 sati tjedno na naplatu, to je 520 sati godišnje po osobi, što u konačnici znači manje vremena za druge zadatke.
Vrijeme donošenja odluka
Upravljanje nenaplaćenim potraživanjima zahtijeva donošenje odluka na višim razinama (npr. odobravanje otpisivanja dugova ili pokretanja pravnih postupaka), što oduzima vrijeme rukovoditeljima i gradskim vijećima.
Gubitak produktivnosti
Preusmjeravanje zaposlenika na naplatu dugova smanjuje njihovu učinkovitost u primarnim ulogama (npr. planiranje proračuna, održavanje infrastrukture). To može uzrokovati kašnjenja u drugim projektima.
Dugotrajni ciklus naplate
Samostalna naplata često ima nisku stopu uspješnosti posebno kod dugotrajnih dugova. Proces može trajati mjesecima ili godinama, dok agencije za naplatu često postižu brže rezultate zahvaljujući specijaliziranim metodama i ciljanom fokusu na poslove naplate.
Usporedimo sada sve navedeno za angažiranje agencije za naplatu
Za razliku od samostalne naplate, angažiranje agencije za naplatu potraživanja može smanjiti mnoge navedene troškove i rizike.
Financijski: Agencije obično naplaćuju dogovorenu proviziju, što može biti isplativije od troškova osoblja, softvera i pravnih postupaka.
U razgovoru s predstavnicima jedne takve tvrtke, EOS Matrixom saznali smo da se u njihovom poslovnom modelu naplate potraživanja za klijente provizija naplaćuje klijentu tek po uspješno obavljenim poslovima naplate, što znači da u slučaju da se potraživanja iz bilo kojeg razloga ipak nisu uspjela naplatiti, klijent – u ovom slučaju JLS, grad ili gradska tvrtka – nema nikakve troškove.
Vremenski: Agencije imaju uspostavljene procese i stručnost, što značajno skraćuje vrijeme potrebno za naplatu. Istodobno, klijent koji svoja potraživanja prenosi na agenciju za naplata oslobađa svoje vrijedne resurse za bavljenje drugim poslovima, vezanim uz osnovu njegove djelatnosti.
Reputacijski: Profesionalne agencije koriste standardizirane i pravno usklađene metode, te su u konačnici direktna točka kontakta s dužnicima.
Da zaključimo, samostalna naplata nenaplaćenih potraživanja može izgledati kao kontrolirana i jeftinija opcija, ali u stvarnosti generira značajne financijske, vremenske i reputacijske troškove. Financijski troškovi uključuju plaće, obuku, softver i pravne takse, dok vremenski troškovi oduzimaju resurse od drugih prioriteta. Angažiranje agencije za naplatu često je učinkovitije rješenje, pod uvjetom da se odabere pouzdan, stručan i iskusan partner.





