Noina Arka za ugrožene biljke: Priča o Gurukuli, botaničkom svetištu u Indiji

Gurukula Botaničko Svetište je osnovano 1981. godine, a danas pokriva 32 hektara (79 akara) i predstavlja “Noinu Arku” za ugrožene biljne vrste, posebice one iz Zapadnih Gata, jednog od najvažnijih bioraznolikih područja na svijetu, priznatog od UNESCO-a kao svjetska baština.

Gurukula Botaničko Svetište je jedinstveno mjesto smješteno u sjevernoj Kerali, na rubu rezervatnog šumskog područja Periya. Osnovano 1981. godine, danas pokriva 32 hektara (79 akara) i predstavlja “Noinu Arku” za ugrožene biljne vrste, posebice one iz Zapadnih Gata, jednog od najvažnijih bioraznolikih područja na svijetu, priznatog od UNESCO-a kao svjetska baština.

Na čelu ove misije stoji 20 žena koje se bave njegom i zaštitom više od 2000 domaćih biljnih vrsta, čineći Gurukulu ključnim igračem u borbi protiv deforestacije i klimatskih promjena.

Od male šumice do velikog svetišta

Svetište je osnovao Wolfgang Theuerkauf, Njemački građanin koji je kasnije postao građanin Indije, zajedno sa svojom suprugom Leelammom. Theuerkauf, samouki konzervator, dobio je početnih 3 hektara stare kišne šume od svog duhovnog učitelja. Njegova vizija bila je zaštititi ovu zemlju i širiti je kako bi se zaštitile ugrožene biljke.

Kroz desetljeća, svetište se proširilo na 32 hektara, uglavnom kroz kupnju degradiranih zemaljišta i bivših plantaža čaja i kave, koje su zatim preuređene u prirodna staništa. Formalno je stvoreno 1981. godine, ali restauracija je započela 1979.-1980. godine. Theuerkaufov rad bio je toliko utjecajan da su tri biljne vrste imenovane po njemu, a njegovo naslijeđe nastavlja živjeti kroz posao trenutačnog tima.

Žene na čelu konzervacije

Na čelu konzervacijskih napora u Gurukuli stoje, rekli bismo naravno, žene. Laly Joseph, šefica za zaštitu bilja, radi u svetištu već 37 godina i posvećena je njezi i zaštiti biljaka. Ona je koautorica sedam znanstvenih članaka i jedna od ključnih figura u razvoju metoda konzervacije. Suprabha Seshan, koja se bavi obnovom kišnih šuma, pridružila se 1991. godine i donijela značajan doprinos projektu, dobitnica je nagrade Whitley 2006. godine, poznate još kao “Zeleni Oscar”.

Tim čini 20 žena, većinom lokalnih, uključujući i pripadnice domorodačkih zajednica, koje rade na održavanju i razmnožavanju biljaka. Svetištem upravlja Munnarakkunnu Trust, zajednica od približno 35 “vrtlara ekosustava”, koji rade na održavanju bioraznolikosti i obrazovanju zajednice.

Zaštita rijetkih i ugroženih vrsta

Gurukula je dom više od 2000 domaćih biljnih vrsta iz južne Indije, s fokusom na one iz Zapadnih Gata. Medu njima su orhideje, paprati, suculente, mesožderne biljke, stabla, vodene biljke, puzavice i druge. Posebno su važne rijetke vrste poput Impatiens jerdoniae i preko 260 vrsta paprati, od kojih se uzgaja više od 200.

Svetište je također zaštitilo 110 od 140 vrsta Impatiens iz južne Indije. Staze za posjetioce uključuju orhidarij, fernarij, prostorije za bromelije, mesožderne biljke i sjemena Impatiens. Ova raznolikost čini Gurukulu “Noinom Arkom” za biljni svijet, gdje se svaka biljka smatra dragocjenom.

Izazovi: Deforestacija i klimatske promjene

Zapadni Ghati suočavaju se s ozbiljnim prijetnjama od deforestacije i klimatskih promjena, što utječe na bioraznolikost regije. Međutim, Gurukula se ističe kao primjer uspješne konzervacije, pružajući sigurno stanište za mnoge ugrožene biljke i životinje.

Kroz svoje napore, svetište ne samo da zaštitje biljke već i podržava oporavak brojnih životinjskih vrsta, uključujući 240 vrsta ptica, 20 vrsta zmija, barem 25 vrsta amfibija, više od 65 vrsta leptira i 15 vrsta malih sisavaca, kao i veće sisavce poput jelena, indijskih bivola i slonova. Također postoje znakovi prisutnosti tigrova, što ukazuje na uspješnu restauraciju habitata.

Vrtlarstvo džungle

Konzervacijski pristup u Gurukuli opisan je kao “vrtlarstvo džungle”, kombinacija in-situ i ex-situ zaštite. Tim se fokusira na razmnožavanje rijetkih biljaka i njihovu reintrodukciju u divljinu. Koriste se organska gnojiva, poput onih napravljenih od mokraće goveda, i metode kompostiranja kako bi se održala plodnost tla.

Također, dio zemlje ostavljen je netaknut kako bi se prirodno obnovio. Ova metoda omogućuje održivu zaštitu i obnovu staništa, čineći Gurukulu uzorom za slične projekte.

Škola u šumi

Gurukula vodi obrazovne programe, poput “Škole u šumi”, gdje se djeca i odrasli mogu uključiti u rad i učenje unutar svetišta. Ovi programi ciljaju na podizanje svijesti o važnosti zaštite prirode i bioraznolikosti.

Također, postoji projekt “Green Phoenix” pod Munnarakkunnu Trustom, koji se fokusira na brigu o zemlji i održivu restauraciju, uključujući čišćenje i održavanje izvora rijeke Cauvery (Kallampuzha). Ova inicijativa povezuje lokalnu zajednicu s konzervacijskim naporima, osiguravajući dugoročnu podršku za projekt.

Sveta šuma Paniya zajednice

Za Paniya zajednicu, staro šumsko područje Gurukule je svetište. Posebno je važno stablo “majka stabala” Calophyllum apetalum (Cherupunna), vazdazeleno endemsko stablo Zapadnih Gata. Ovo stablo simbolizira duboku povezanost između ljudi i prirode, te naglašava kulturnu važnost konzervacijskih napora u Gurukuli.

Da zaključimo, Gurukula Botaničko Svetište nastavlja biti ključni igrač u zaštiti bioraznolikosti Zapadnih Gata. Sa svojim posvećenim timom i inovativnim pristupom, svetište je primjer kako se mogu zaštititi i obnoviti prirodna staništa, čak i usred izazova koje donose suvremena društva. Kroz obrazovanje, zajedničke projekte i neumorni rad, Gurukula ne samo da štiti biljke već i gradi most između ljudi i prirode, osiguravajući da će buduće generacije moći uživati u bogatstvu ove regije.