Nula emisija nije dovoljno: ITU metodologija otkriva koji gradovi zaista napreduju, a koji samo dobro zvuče

NET ZERO NAPREDAK GRADOVA: Publikacija Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) donosi metodologiju koja gradovima pomaže mjeriti stvarni napredak prema klimatskoj neutralnosti. Poruka je da bez podataka, digitalnih alata i jasnih pokazatelja nema ni vjerodostojnog puta prema Net Zero cilju.

Gradovi više ne mogu računati samo ono što se vidi

U trenutku kada sve više urbanih sredina najavljuje klimatsku neutralnost do 2050. godine ili čak ranije, postavlja se ključno pitanje: kako uopće znati napreduje li grad stvarno prema tom cilju? Upravo na to pokušava odgovoriti ITU-ova publikacija Methodology to assess Net Zero progress in cities, razvijena u okviru inicijative United for Smart Sustainable Cities (U4SSC). Dokument gradovima nudi okvir za kontinuirano praćenje, procjenu i usporedbu napretka prema Net Zero budućnosti, uz snažan naglasak na podatke, digitalne tehnologije i mjerljive pokazatelje.

To je važan pomak u načinu razmišljanja o održivosti gradova. Dosad su se javne rasprave često vrtjele oko velikih obećanja, pojedinačnih projekata ili simboličnih zelenih inicijativa. No ITU upozorava da se stvarni napredak ne može mjeriti samo političkim deklaracijama, nego preciznim razumijevanjem tokova ugljika u gradu, sektora koji generiraju emisije i sposobnosti gradske uprave da te procese vodi strateški i dugoročno.

Što zapravo znači “Net Zero grad”?

Jedna od najvećih vrijednosti dokumenta jest to što pokazuje da klimatska neutralnost grada nije jednostavna ni jednoslojna kategorija. ITU polazi od činjenice da emisije ne nastaju samo unutar administrativnih granica grada. One su povezane i s opskrbnim lancima, potrošnjom kućanstava i javnog sektora, infrastrukturom, uvozom robe i usluga te čak s emisijama koje grad “izvozi” izvan svojih granica. Dokument zato razlikuje više pristupa mjerenju: teritorijalni pristup, pristup opskrbnim lancima infrastrukture, potrošački pristup i ukupni pristup zajedničkom ugljičnom otisku.

Drugim riječima, grad ne postaje klimatski neutralan samo zato što je izmjestio dio emisijski intenzivnih aktivnosti izvan svojih granica ili zato što je zasadio više stabala. Takve mjere mogu pomoći, ali ne daju punu sliku. Nova metodologija zato traži širi pogled: od energije i mobilnosti do zgrada, otpada, voda, telekomunikacijskih mreža i korištenja zemljišta.

Tri razine provjere: emisije, napredak i strategija

ITU-ov okvir posebno je zanimljiv jer ne ostaje na jednom modelu procjene. Umjesto toga, predlaže tri komplementarna pristupa.

Prvi je procjena tzv. ugljične učinkovitosti grada, odnosno stvarnih emisija i “ugljične potrošnje”. Ona uključuje izračun emisija po sektorima, pri čemu se za osnovni izračun koristi jednostavna, ali ključna formula: emisije stakleničkih plinova jednake su aktivnosti pomnoženoj s emisijskim faktorom. U praksi to znači da grad mora znati koliko energije troši, koliko kilometara prijeđe, koliko otpada odlaže ili koliko električne energije koristi, a zatim te podatke pretvoriti u emisije.

Drugi je pristup procjena napretka prema ugljičnoj neutralnosti, koja grad stavlja u širi međunarodni kontekst. Dokument se pritom oslanja na istraživanja 167 gradova iz 53 države i pokazuje koliko su velike razlike među gradovima, ne samo u ukupnim emisijama nego i u emisijama po stanovniku, u dinamici smanjenja emisija te u vrsti klimatskih ciljeva koje su gradovi postavili.

Treći je pristup strateška procjena uspješnosti. Tu ITU uvodi logiku Balanced Scorecard modela, poznatog alata strateškog upravljanja, kako bi gradovi klimatske ciljeve pretvorili u konkretne ciljeve, pokazatelje uspješnosti i operativne aktivnosti. Time klimatska neutralnost prestaje biti samo vizija i postaje upravljački sustav.

Digitalizacija više nije dodatak, nego preduvjet

Za čitatelje portala Pametni gradovi možda je najvažniji dio metodologije onaj koji izravno povezuje klimatsku neutralnost i digitalnu transformaciju. ITU izrijekom navodi da digitalne tehnologije i informacijsko-komunikacijska infrastruktura imaju ključnu ulogu u prelasku gradova prema Net Zero modelu, ali i da njihova primjena mora biti odgovorna, mjerljiva i usklađena sa širim ciljevima održivosti.

U modelu zrelosti koji dokument predlaže, gradovi napreduju od početne razine, na kojoj tek definiraju strategiju i prikupljaju osnovne podatke, prema višim razinama na kojima se razvijaju interoperabilne digitalne infrastrukture, uvode međusektorske razmjene podataka, prate usluge u stvarnom vremenu i kontinuirano optimiraju sustave primjenom naprednih tehnologija. Drugim riječima, bez kvalitetnih podataka, senzora, pametnih mreža, digitalnih platformi i jasnih KPI-jeva nema ozbiljnog upravljanja emisijama.

Dokument posebno izdvaja nekoliko područja u kojima ICT može imati snažan učinak: energetsku učinkovitost, elektrifikaciju mobilnosti, dekarbonizaciju sustava i upravljanje energetskom potražnjom. U tim područjima digitalna infrastruktura omogućuje bolje mjerenje potrošnje, upravljanje prometom, integraciju obnovljivih izvora energije, optimizaciju zgrada, razvoj dijeljene mobilnosti i učinkovitije gospodarenje otpadom.

Lekcija za europske gradove: cilj nije plan ako nema mjerila

Jedan od zanimljivijih nalaza u dokumentu jest da velik broj gradova već ima klimatske ciljeve, ali da su razlike u stvarnom napretku i dalje velike. U analiziranom uzorku 167 gradova, 113 gradova već je postavilo mjerljive ciljeve smanjenja emisija, a 40 gradova postavilo je cilj ugljične neutralnosti. Većina europskih gradova cilja 2050. godinu, a dio ih je ciljeve postavio i ranije. No sam dokument upozorava da gradovi, osobito u Europi, moraju ubrzati napore ako žele ostati usklađeni s Pariškim sporazumom.

To je poruka koja snažno odjekuje i u hrvatskom kontekstu. Gradovi koji žele biti prepoznati kao pametni i održivi više neće moći računati samo na pojedinačne projekte energetske obnove, električne autobuse ili digitalne platforme. Sve to ima smisla tek kada je povezano u cjelinu: s jasnim baznim vrijednostima, međufaznim ciljevima, odgovornošću institucija, praćenjem učinka i redovitim izvještavanjem javnosti. Upravo to ova metodologija pokušava standardizirati.

Od političke poruke do upravljačkog alata

Najveća snaga ITU-ove metodologije možda je upravo u tome što klimatsku neutralnost spušta na operativnu razinu. Ona ne pita samo “ima li grad ambiciju?”, nego “koje sektore mjeri, koje podatke prikuplja, koje KPI-jeve prati, koliko su mu sustavi digitalno povezani i može li dokazati napredak?”. Takav pristup posebno je važan u vremenu kada su javna sredstva ograničena, a pritisak na gradove da istodobno budu i zeleni i učinkoviti sve veći.

Za lokalne vlasti, komunalna poduzeća, tehnološke tvrtke i urbaniste poruka je jasna: budućnost Net Zero gradova neće se graditi samo na vizijama, nego na sposobnosti da se emisije prate jednako ozbiljno kao proračun, promet ili vodoopskrba. A to znači da je era “pametnog grada” bez preciznog klimatskog računa završila.