Pariz će rashlađivati voda iz Seine
Pariz gradi jednu od najvećih mreža hlađenja u Europi: Umjesto oslanjanja na milijune pojedinačnih klima-uređaja, francuska prijestolnica širi centralizirani sustav daljinskog hlađenja koji koristi vodu iz rijeke Seine i podzemnu mrežu cjevovoda kako bi rashlađivao tisuće zgrada.
Dok europske gradove pogađaju sve češći toplinski valovi, Pariz ubrzano razvija jedno od najambicioznijih rješenja za urbano hlađenje na svijetu. Umjesto oslanjanja na milijune pojedinačnih klima-uređaja, francuska prijestolnica širi centralizirani sustav daljinskog hlađenja koji koristi vodu iz rijeke Seine i podzemnu mrežu cjevovoda kako bi rashlađivao tisuće zgrada uz znatno manju potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova.
Hlađenje grada kroz podzemnu mrežu
Ispod pariških ulica već danas djeluje jedna od najvećih europskih mreža daljinskog hlađenja, kojom upravlja tvrtka Fraîcheur de Paris. Sustav se sastoji od proizvodnih postrojenja, više od stotinu kilometara podzemnih cjevovoda i brojnih toplinskih izmjenjivača koji hladnu vodu dovode do poslovnih zgrada, muzeja, bolnica, hotela, trgovačkih centara i drugih velikih objekata.
Načelo rada razlikuje se od klasične klimatizacije. U centralnim postrojenjima proizvodi se rashlađena voda temperature oko 5 °C koja cirkulira zatvorenim sustavom cijevi. Kada stigne do zgrade, preko toplinskih izmjenjivača preuzima toplinu iz unutarnjih prostora, a zagrijana voda potom se vraća u postrojenje gdje se ponovno hladi.
Posebnu ulogu pritom ima rijeka Seina
Njezina voda ne ulazi izravno u zgrade, nego služi kao prirodni medij za odvođenje topline iz sustava. Tijekom hladnijeg dijela godine koristi se i tehnologija tzv. free coolinga, pri kojoj prirodno niska temperatura riječne vode omogućuje hlađenje uz minimalan rad rashladnih uređaja, čime se dodatno smanjuje potrošnja električne energije.
Prema podacima operatera, centralizirano daljinsko hlađenje troši približno 50 posto manje električne energije te proizvodi oko 50 posto manje emisija ugljikova dioksida u odnosu na velik broj zasebnih klimatizacijskih sustava. Istodobno se smanjuje ispuštanje topline u gradske ulice, čime se ublažava učinak urbanih toplinskih otoka.
Mreža će se gotovo utrostručiti do 2042. godine
Pariz planira značajno proširiti postojeći sustav kako bi odgovorio na sve češće i intenzivnije toplinske valove. Grad namjerava povećati mrežu s približno 120 kilometara cjevovoda na oko 245 kilometara, dok bi broj priključenih objekata trebao porasti s oko tisuću na čak 3.000 zgrada do 2042. godine.
Prioritet će imati bolnice, škole, domovi za starije osobe i druge javne ustanove koje tijekom ekstremnih vrućina imaju ključnu ulogu u zaštiti stanovništva. Sustav već danas hladi poznate pariške znamenitosti poput muzeja Louvre, Grand Palaisa, poslovnih četvrti, luksuznih hotela i državnih institucija.
Tijekom posljednjih toplinskih valova mreža je radila gotovo punim kapacitetom te je zabilježila rekordnu isporučenu rashladnu snagu
Ipak, stručnjaci upozoravaju da ni ovakav sustav nije potpuno imun na klimatske promjene. Kako raste temperatura Seine, smanjuje se učinkovitost prirodnog hlađenja pa se sve više koriste rashladni uređaji, pri čemu se strogo kontrolira temperatura vode koja se vraća u rijeku kako bi se zaštitio njezin ekosustav.
Urbanisti smatraju da bi upravo ovakvi sustavi mogli postati važan dio prilagodbe gradova klimatskim promjenama. Iako zahtijevaju velika početna ulaganja i najbolje funkcioniraju u gusto izgrađenim urbanim sredinama, dugoročno omogućuju nižu potrošnju energije, manje emisije stakleničkih plinova i ugodnije životne uvjete tijekom sve toplijih ljeta. Pariz tako pokazuje kako se borba protiv klimatskih promjena ne vodi samo smanjenjem emisija, nego i pametnim prilagođavanjem gradova novim klimatskim uvjetima.
