POVIJESNI TRENUTAK: Kontinent bez novih termoelektrana postavlja globalni standard
Južna Amerika je postigla izvanrednu energetsku prekretnicu koja je tiho postavila novi globalni standard: prvi put u povijesti, cijeli kontinent nema planiranu nijednu novu termoelektranu na ugljen.
Ovaj korak označava značajan pomak u borbi protiv klimatskih promjena i pokazuje kako regija može predvoditi svijet u prijelazu na čistu energiju. Prije samo deset godina, 2015., kada je potpisan Pariški sporazum, Južna Amerika je imala 18 termoelektrana na ugljen u planu. Danas su svi ti projekti otkazani, a ugljen, nekada ključan za industrijalizaciju, nestao je iz energetske budućnosti kontinenta.
Povijesni kontekst: Uloga ugljena u prošlosti
U prošlosti, ugljen je igrao važnu, iako ne dominantnu, ulogu u energetskom miksiju Južne Amerike. Tri zemlje – Čile, Kolumbija i Brazil – bile su najznačajnije u korištenju ugljena. U Čileu je, primjerice, generacija električne energije iz uglja dosegla vrhunac od preko 40% u 2016. godini. Kolumbija, iako veliki izvoznik ugljena, koristila ga je minimalno za domaću potrošnju.
Brazil je imao nekoliko termoelektrana na ugljen u južnim državama, ali je njegov energetski sustav većinom ovisio o hidroenergiji. Ova skromna, ali značajna prisutnost ugljena odražavala je globalnu neizvjesnost o budućnosti fosilnih goriva prije desetljeće.
| Zemlja | Uloga uglja u prošlosti | Trenutni status |
|---|---|---|
| Čile | Preko 40% električne energije 2016. | Manje od 20% do 2024., fokus na obnovljive izvore |
| Kolumbija | Veliki izvoznik, mala domaća potrošnja | Pristupila Powering Past Coal Alliance 2021. |
| Brazil | Nekoliko termoelektrana na jugu | Subvencije do 2040., ali bez novih projekata |
Što je dovelo do promjene?
Nekoliko ključnih faktora omogućilo je ovu dramatičnu promjenu.
Prvo, Pariški sporazum iz 2015. godine postavio je globalne ciljeve za smanjenje emisija ugljičnog dioksida, potičući zemlje na prelazak na čišće izvore energije.
Drugo, cijene obnovljivih izvora energije, poput vjetra i sunca, značajno su pale, čineći ih ekonomski konkurentnijima od uglja.
Treće, međunarodno financiranje ugljenih projekata značajno je smanjeno, posebice nakon što je Kina 2021. obustavila financiranje novih termoelektrana na ugljen izvan svojih granica.
Konačno, okolišni aktivizam i politička volja u zemljama Južne Amerike dodatno su potaknuli ovaj prijelaz.
Primjeri iz zemalja: Kako su to postigle?
Čile: Od ovisnosti o ugljenu do lidera u obnovljivim izvorima
Čile je primjer uspješne energetske tranzicije. Nekada ovisan o ugljenu, koji je činio preko 40% proizvodnje električne energije, Čile je do 2024. smanjio taj udio na manje od 20%. Ovo je postignuto uvođenjem cijene ugljičnog dioksida, strogih standarda emisija i aukcija za obnovljive izvore energije.
Kroz kombinaciju javnog i privatnog financiranja, Čile je omogućio ranije zatvaranje termoelektrana, dok su solarne i vjetroelektrane preuzele vodeću ulogu u energetskom miksu.
Kolumbija: Pravedan prijelaz u fokusu
Kolumbija je 2021. godine pristupila Powering Past Coal Alliance, koaliciji posvećenoj eliminaciji uglja. Pod vodstvom predsjednika Gustava Petra, izabranog 2022., zemlja se obvezala na postupno uklanjanje ugljena iz energetskog sustava.
Poseban naglasak stavljen je na pravedan prijelaz, koji uključuje razvoj alternativnih ekonomskih aktivnosti za regije ovisne o rudarstvu ugljena, kako bi se osiguralo da radnici i zajednice ne budu ostavljeni bez podrške.
Brazil: Obnovljivi izvori dominiraju
Brazil je 2022. godine donio zakon kojim se produžuju subvencije za postojeće termoelektrane na ugljen do 2040., ali nema planova za nove kapacitete. Umjesto toga, zemlja se usredotočila na obnovljive izvore, posebice vjetar i sunce, koji svake godine dodaju gigavate u energetski sustav. Ova strategija pokazuje kako je moguće uravnotežiti postojeće obveze s prelaskom na čistu energiju.
Put prema potpunoj dekarbonizaciji
Iako je eliminacija novih termoelektrana na ugljen značajan korak, prijelaz na potpuno obnovljive izvore energije donosi izazove. Osiguravanje pouzdanosti elektroenergetske mreže zahtijeva ulaganja u prijenosnu infrastrukturu, pohranu energije i upravljanje potražnjom. Socioekonomski prijelaz u regijama ovisnim o ugljenu također je ključan, jer zahtijeva prekvalifikaciju radnika i razvoj novih gospodarskih aktivnosti.
Uz to, u Latinskoj Americi je trenutno aktivno oko 100 projekata za gradnju plinskih termoelektrana, uključujući značajne projekte poput Mutún elektrane u Boliviji (103 MW) i UTE Portocem u Brazilu (1,6 GW). Ovo ukazuje na to da, iako je ugljen eliminiran, fosilna goriva još uvijek igra
