Pozvoni za ribu – tako to rade u nizozemskom Utrechtu
Modernom tehnologijom i participacijom građana u nizozemskom gradu Utrechtu osmišljeno je rješenje za slobodno kretanje riba
Što nadvožnjacima iznad, što tunelima ispod, divlje životinje u Nizozemskoj mogu na puno mjesta sigurno preći na drugu stranu auto ceste. Sedamdesetak je takvih prijelaza napravljeno isključivo za tu potrebu. Ali, što sa ribama? Kako da ribe prijeđu neku zapreku, ljudskih ruku djelo, koja im se ispriječi na njihovom putu? U Nizozemskoj, zemlji za koju možemo slobodno reći da je uronjena u vodu, te prepreke su brojne ustave koje reguliraju razlike u vodostojima rijeka i kanala. Na nekim su ustavama ovaj problem riješili postavljanjem malih ribljih pasaža kojima ribe mogu zaobići ustavu ili vratašcima koja se automatski otvore kad ribe dođu ispred njih.
Ribe koje žele u i kroz Utrecht, od nedavno, na raspolaganju imaju originalno, prvo takve vrste u svijetu, rješenje koje im omogućava otvoriti zatvorenu ustavu. Rješenje je na tragu osnovnih postulata pametnog grada, tj. kombinacije moderne tehnologije i participacije građana. Rijeka Vecht dolazi sa sjevera do centra Utrechta i tu skreće u lijevo i teče duž istočne strane grada.
Kada u luku zaobiđe centar grada, nastavlja (istina, pod drugim imenom) svoj tok prema jugu. Kroz grad prolazi Oudegracht, tj. Stari kanal. Ta “prečica” kroz centar grada, prokopana je još u 12. stoljeću za potrebe dovoza robe u grad. Na mjestu gdje se spajaju rijeka i kanal, nalazi se ustava koja, kako bi se regulirao vodostaj u gradu, odvaja kanal od rijeke. Weerdsluis je ustava izgrađena još u 16. stoljeću, da bi svoj sadašnji oblik dobila 1821. Ima status spomeničke građevine i prilikom svih radova na njenom održavanju i rekonstrukciji ostavljana je u svom originalnom stanju. Nije automatizirana i otvaranje i zatvaranje ustave se već 200 godina obavlja na isti način. Ručno. Sluiswachter, tj. čuvar ustave, okrečući ručke koje preko sustava zupčanika otvaraju i zatvaraju vrata stotinjak metara dugačke i osam metara široke ustave, propušta brodove koji plove kroz Utrecht.
Proces je to koji traje, u najboljem slučaju, dvadesetak minuta. Kako danas kroz centar Utrechta nema komercijalne plovidbe nego tuda plove samo manji, rekreacijski, brodovi i čamci, ovakav spor i tradicionalan način rukovanja
ustavom dio je gradskog povijesno-turističkog ugođaja. Drugim riječima, ustava se otvara i zatvara uglavnom u turističkoj sezoni, od kasnog proljeća do jeseni, tj u mjesecima, kad Nizozemci masovno sjednu u svoje čamce i brodice i zaplove nizozemskim rijekama i kanalima. Van plovne sezone samo po potrebi. A to baš i nije često.
Zvonce za ribe
A ribe plivaju tijekom cijele godine. Kad naiđu na zatvorena vrata ustave, mnoge od njih ”zaglave” i zbunjeno se vrte pred tom preprekom i tako postaju lak plijen, bilo većih riba, bilo čaplji i drugih riječnih ptica koje dolijeću na taj riblji ”švedski stol”. Kako u Utrechtu nisu htjeli dodavati nikakva moderna mehanička rješenja na staru ustavu, smislili su ”zvonce za ribe”.
Upravo tako, visdeurbel (složenica od vis tj. riba i deurbel tj. zvono na vratima), zove se projekt kojeg su osmislili i, uz pomoć gradskih vlasti, realizirali, Mark van Heukelum i Anne Nijs. U vodu ispred ustave postavljena je kamera koja
konstantno snima situaciju u vodi i snimljeno, u realnom vremenu, prikazuje na stranici www.visdeurbel.nl. Pored ekrana s prizorima iz vode nalazi se i simbol za zvono na vratima. Kada ugledate ribe, pozvonite na zvono i čuvaru ustave mobitel da znak da bi je trebao otvoriti kako bi kroz nju propustio ribe.
Pitanje koje se nameće je zašto bi građani ”zvonili” čuvaru? Zašto ne bi on sam gledao u ekran i, po potrebi, otvarao ustavu. Van Heukelum i Nijs kažu da im je ideja bila ne samo olakšati prolaz ribama, nego i kod stanovnika Utrechta razviti svijest o životu u gradskim kanalima. Svi znaju za patke i labudove koji po njima plivaju, ali malo njih zna o životinjama ispod površine vode. Malo njih zna da se u mutnoj vodi kanala Utrechta nađu i štuke od sedamdesetak centimetara, a primjećen je i som od metar i pol.
Van Heukelum i Nijs vjeruju da će visdeurbel ne samo omogućiti ribama brži i lakši prolaz kroz grad i stanovnike zainteresirati za život u njegovim kanalima, nego i biolozima i ekolozima omogućiti bolji uvid u raznolikost, brojnost i puteve migracija nizozemskog slatkovodnog ribljeg fonda.
AUTOR: Vanja Valtrović
