Priča o čovjeku koji je uspio sačuvati više od 1200 izumirućih sorti jabuka

KAKO JE SPAŠENO VIŠE OD 1200 IZUMIRUĆIH SORTI JABUKA: Mnoge tradicionalne i autohtone sorte polako nestaju iz naših vrtova, voćnjaka i sjećanja. Međutim, postoji čovjek čiji je entuzijazam i predanost uspjela zaustaviti taj proces – i to ne samo djelomično, nego u impresivnoj mjeri.

U svijetu u kojem komercijalna poljoprivreda favorizira samo nekoliko „super“ sorti voća i povrća, mnoge tradicionalne i autohtone sorte polako nestaju iz naših vrtova, voćnjaka i sjećanja. Međutim, postoji čovjek čiji je entuzijazam i predanost uspjela zaustaviti taj proces – i to ne samo djelomično, nego u impresivnoj mjeri.

Tom Brown, 79-godišnji umirovljeni kemičar iz Sjeverne Karoline, proteklih približno 25 godina posvetio je svoj život traženju, pronalaženju i očuvanju naslijeđenih, gotovo izgubljenih sorti jabuka koje su gotovo izbrisane iz suvremenog agrarnog krajolika.

Potraga za izgubljenim sortama: od hobija do misije

Brownov put počeo je sasvim nenadano krajem 1990-ih na lokalnoj tržnici u Winston-Salemu. Tamo je prvi put vidio stari katalog raritetnih jabuka i okuse voća koji više nisu bili prisutni u trgovinama. To ga je fasciniralo i potaknulo da počne istraživati svijet naslijeđenih jabuka – sorti koje su generacijama uzgajane u dvorištima i malim voćnjacima, ali su s porastom intenzivne poljoprivrede i tržišne selekcije jednostavno nestajale.

Brown je ubrzo shvatio da se radi o nečemu puno većem od običnog hobija. Dok su u dvadesetom stoljeću samo nekolicina komercijalnih sorti zavladala trgovinama i supermarketima, tradicionalne sorte koje su nekad postojale u tisućama varijanti gotovo su u potpunosti nestale. Štoviše, tijekom njegove potrage, otkrio je da se na američkom jugoistoku – u regiji Appalachia – još uvijek ponegdje nalaze stara stabla koja nose sjeme povijesti i okuse davno zaboravljeni.

Kako se „lov“ na jabuke odvija

Potraga za rijetkim sortama jabuka nije jednostavan „pješački“ zadatak. Brown često razgovara s lokalnim stanovnicima, istražuje napuštene voćnjake i čak obilazi prazne farme prekrivene šumom kako bi pronašao stari stabljike jabuka za koje nitko više ne zna ni ime. Svaka priča starih ljudi sjećanja na jabuke koje su nekada rasle u njihovim dvorištima mogla je biti ključ za pronalazak nove (ili bolje rečeno izgubljene) sorte.

Kad pronađe stablo, Brown pažljivo uzima reznice i koristi tradicionalnu metodu cijepljenja kako bi nove biljke mogle nastaviti rasti. Za razliku od sjemena, koje ne jamči očuvanje specifičnih karakteristika jabuke (jer svako sjeme daje novu, genetski različitu biljku), cijepljenje omogućuje reprodukciju točno iste sorte – „žive arhive“ okusa, boje i teksture koja bi inače nestala.

Očuvana baština: više od 1 200 sorti

Do danas Tom Brown polučuje veliki uspjeh: u svojoj je potrazi identificirao i očuvao više od 1 200 naslijeđenih sorti jabuka, mnoge od njih na rubu izumiranja. Neka od posljednjih stabala koja još postoje je sačuvao, dok druge čuva u svom vlastitom voćnjaku nazvanom Heritage Apples u Clemmonsu u Sjevernoj Karolini.

Među tim sortama nalaze se i legendarni plodovi kao što je Junaluska apple, sorta jabuke koja se stoljećima provlači kroz povijest Cherokee domorodačkih zajednica, a koju je Brown ponovno otkrio u dvorištu jedne starije stanovnice i potom omogućio njeno kloniranje.

Brown ne čuva sve te sorte samo za sebe. Dio sadnica prodaje kako bi potaknuo ljude da u svojim vrtovima stvore „mini voćnjake za očuvanje“ i prošire biološku raznolikost voćaka u SAD-u. Ovo se može smatrati oblikom aktivnog sudjelovanja zajednice u očuvanju kulturne i agrarne baštine.

Globalni kontekst: zašto je raznolikost važna?

Brownova priča nije izolirani fenomen – sve se više inicijativa širom svijeta bori za očuvanje starih sorti voća i povrća kao ključnog dijela prehrambene i genetske raznolikosti. U Ujedinjenom Kraljevstvu, primjerice, znanstvenici sustavno pretražuju stare voćnjake i analiziraju genetske profile preostalih stabala, s ciljem otkrivanja uspješnih „preživjelih“ sorti koje bi mogle pomoći današnjim kulturama da se odupru štetnicima i klimatskim promjenama.

Očuvanje prehrambene raznolikosti ima globalne posljedice – različite sorte često nude prirodnu otpornost na bolesti, jedinstvene okuse i nutritivne profile te prilike za nove proizvode poput tradicionalnih sokova ili miješanog soka, čime se može obogatiti lokalna gastronomija i gospodarski poticati male proizvođače.

Tom Brown svojim je radom pokazao da jedna osoba, uz velik entuzijazam i predanost, može usporiti – pa čak i preokrenuti – proces gubitka biološke i kulturne baštine koji prijeti našoj prehrambenoj sigurnosti i raznolikosti. Njegova misija očuvanja izgubljenih sorti jabuka nije samo priča o botaničkom entuzijazmu, nego i snažan podsjetnik na vrijednost raznolikosti u našem svakodnevnom životu – od soka u čaši do komadića povijesti koji svaka jabuka nosi.