Šuma koja se sama vratila
NAJVEĆI OPORAVAK ŠUMA U POVIJESTI SVIJETA: Nakon stoljeća intenzivne sječe i krčenja zemljišta za poljoprivredu, šume na sjeveroistoku SAD-a doživjele su najveći prirodni oporavak u modernoj povijesti. To je primjer koji pokazuje koliko priroda može obnoviti samu sebe kada joj se pruži prilika.
Od gotovo potpune sječe do zelenog preporoda
Kada su europski doseljenici tijekom 17. i 18. stoljeća počeli naseljavati područje današnje Nove Engleske, goleme šumske površine pretvarane su u oranice, pašnjake i naselja. Posebno je teško stradala savezna država Massachusetts, gdje procjene govore da je u jednom razdoblju bilo posječeno i do 90 posto izvornih šuma. Slična sudbina zadesila je i ostatak regije Nove Engleske, u kojoj je nestalo oko 80 posto šumskog pokrova.
No sredinom 19. stoljeća dogodio se neočekivan preokret. Razvojem željeznice i otvaranjem plodnijih poljoprivrednih površina prema američkom Srednjem zapadu, brojni su poljoprivrednici napustili kamenita i manje plodna zemljišta na sjeveroistoku. Umjesto da se ta područja prenamijene u nova naselja ili industrijske zone, priroda je postupno ponovno preuzela prostor.
Danas je Massachusetts ponovno prekriven šumama na gotovo 60 posto svojega teritorija, dok je Nova Engleska jedna od najšumovitijih regija Sjedinjenih Američkih Država. Znanstvenik Bill Moomaw iz Woodwell Climate Research Centra taj proces nazvao je “najvećim oporavkom šuma u povijesti svijeta”, naglašavajući da nije bio rezultat velikog državnog plana, nego jednostavno – napuštanja poljoprivrednog zemljišta i prirodne sukcesije.
Priroda pokazala iznimnu sposobnost obnove
Posebno je zanimljivo što većina novih šuma nije nastala planskim pošumljavanjem. Umjesto sadnje monokultura kakve se često koriste u gospodarskom šumarstvu, na napuštenim zemljištima razvile su se raznolike prirodne šume s velikim brojem domaćih biljnih i životinjskih vrsta.
Takve šume danas imaju mnogo veću ekološku vrijednost od plantaža drveća. One pohranjuju velike količine ugljikova dioksida, ublažavaju posljedice klimatskih promjena, štite tlo od erozije, reguliraju vodni režim i stvaraju staništa za brojne vrste životinja.
Bill Moomaw ističe kako upravo stare i prirodno obnovljene šume predstavljaju jedan od najučinkovitijih prirodnih saveznika u borbi protiv klimatskih promjena jer desetljećima, pa čak i stoljećima, nastavljaju vezivati ugljik iz atmosfere.
Pouka za budućnost: zaštita postojećih šuma često je važnija od sadnje novih
Primjer Nove Engleske posljednjih godina sve češće se navodi u raspravama o klimatskim politikama. Iako su projekti pošumljavanja važni, brojni stručnjaci upozoravaju da zaštita postojećih prirodnih šuma može imati još veći učinak na smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Istodobno, ovaj primjer pokazuje da oporavak prirode nije uvijek rezultat skupih i složenih intervencija. Kada se uklone najveći ljudski pritisci, mnogi ekosustavi imaju iznimnu sposobnost samoobnove. Naravno, takav proces nije moguć svugdje jer današnje prijetnje uključuju urbanizaciju, klimatske promjene i invazivne vrste, ali iskustvo s američkog sjeveroistoka daje vrijedan razlog za optimizam.
Zanimljivo je da se Massachusetts danas, unatoč velikoj gustoći naseljenosti, i dalje ubraja među najšumovitije američke savezne države. Međutim, stručnjaci upozoravaju da se posljednjih desetljeća ponovno bilježi postupni gubitak šumskih površina zbog širenja gradova i infrastrukture, zbog čega se sve više ulaže u njihovu trajnu zaštitu.
Oporavak šuma u Novoj Engleskoj snažan je podsjetnik da priroda posjeduje izvanrednu otpornost. Kada joj čovjek pruži dovoljno vremena i prostora, sposobna je obnoviti krajolike za koje se nekada činilo da su nepovratno izgubljeni. U vremenu klimatskih promjena, upravo bi ta spoznaja mogla biti jedna od najvažnijih lekcija za buduće generacije.
