U Kanadi ljudi u nevolji u neka skloništa mogu dovoditi i kućne ljubimce
U NEKA KANADSKA SKLONIŠTA LJUDI MOGU DOVODITI I KUĆNE LJUBIMCE: Sve više ljudi u nevolji više ne mora birati između vlastite sigurnosti i životinje koja im je često jedina obitelj. Novi modeli pokazuju da zdjelica hrane, povodac i malo razumijevanja mogu spasiti I ljude i ljubimce…
Između sigurnosti i vjernog pratitelja
Za osobu koja živi na ulici, bježi od nasilja ili je iznenada ostala bez doma, kućni ljubimac često nije “samo pas” ili “samo mačka”. On je društvo, zaštita, razlog za ustajanje i posljednja veza s osjećajem doma. Upravo zato sve više kanadskih skloništa preispituje pravila koja su godinama značila jedno: ljudi mogu ući, ali životinje ostaju vani.
Takva odluka mnoge je gurala natrag na hladnoću. Istraživanje objavljeno u časopisu Animals navodi da otprilike jedna od deset osoba koje doživljavaju beskućništvo ima kućnog ljubimca, a zabrana životinja u hitnim skloništima može ih odvratiti od traženja smještaja i podrške. Autori zato predlažu više skloništa koja prihvaćaju ljubimce, bolji pristup veterinarskoj skrbi i pristup koji zajedno promatra dobrobit čovjeka i životinje.
Sklonište koje prihvaća i povodac
U Torontu organizacija Fred Victor navodi da pojedina njezina skloništa već primaju kućne ljubimce. Bethlehem United Shelter opisan je kao dugoročno sklonište koje prima i do deset ljubimaca na lokaciji, upravo zato da ljudi ne bi ostajali na ulici kako bi ostali uz svoje životinje. I Fatima House, privremeni dom za žene, ističe se kao pristupačno sklonište koje prihvaća kućne ljubimce.
Modeli nisu svugdje isti
Neka skloništa imaju odvojene prostore, bokseve ili vanjske nastambe; druga surađuju s veterinarima, udrugama za zaštitu životinja i privremenim udomiteljima. U praksi su rješenja često jednostavna: pravila o povodcu, osnovna procjena ponašanja životinje, hrana, prostirka, higijenski pribor i plan za hitne slučajeve. No za osobu koja kuca na vrata skloništa, poruka je mnogo veća od logistike: ne morate ostaviti člana svoje obitelji.
To je posebno važno za osobe koje bježe od obiteljskog ili partnerskog nasilja. SafePet Ontario navodi da 47 posto preživjelih od obiteljskog nasilja odgađa odlazak ili uopće ne odlazi ako ne može povesti ljubimca, dok programi poput njihova nude privremeni siguran smještaj životinjama kako bi ljudi mogli brže potražiti zaštitu.
Kad je životinja razlog za odlazak
Neka skloništa idu i korak dalje. Crossroads Resource Centre u Ontariju navodi da ženama koje bježe od zlostavljanja omogućuje dolazak s ljubimcima, smještaj životinja u skloništu ili u sigurnom prostoru, veterinarski pregled, preporučena cijepljenja, hranu, ležajeve, igračke i kratkoročnu skrb dok korisnice odlaze na sastanke ili terapije.
Sličnu logiku slijedi i YW Calgary, koji je pri širenju svojeg skloništa odlučio zgradu učiniti potpuno prilagođenom ljubimcima. U suradnji s partnerima, životinjama osiguravaju veterinarske procjene, ležajeve, poslastice i igračke, a korisnicima daju ono što im u krizi najviše treba: osjećaj da sigurnost ne znači novi gubitak.
Promjena se širi i kroz nacionalne inicijative
Humane Canada zagovara uključivanje ljudi i njihovih kućnih ljubimaca u stambene politike, dok kanadski Purple Leash Project, u suradnji s Women’s Shelters Canada, pomaže skloništima za žrtve nasilja da postanu prijateljski nastrojena prema ljubimcima.
Na papiru, riječ je o promjeni pravila kućnog reda. U stvarnosti, riječ je o drugačijem pogledu na krizu. Sklonište koje prihvaća psa, mačku ili drugu životinju ne rješava samo pitanje smještaja. Ono priznaje da se ljudi ne spašavaju odvojeno od svojih veza, navika i ljubavi. Ponekad je upravo ta zdjelica uz krevet razlog zašto će netko prvi put nakon dugo vremena pristati ući na sigurno.
