Zašto ribari ovog grčkog otoka traže od vlade da proglasi zone zabrane ribolova?

Zašto ribari ovog grčkog otoka traže od vlade da proglasi zone zabrane ribolova?
U travnju i svibnju ribari Amorgosa umjesto ribarenja čiste more, Izvor: Amorgorama

Čini se da su ribari s Amorgosa više okrenuti održivosti nego vlasti

Amorgos je jedan od kikladskih otoka u Egejskom moru poznat po svom suncem okupanom tlu i svijetlo bijelim ugodnim selima, koja svakog ljeta privlače milijune turista. Većina posjetitelja zasigurno je privučena i mogućnošću da jedu svježu morsku hranu izravno s izvora, što omogućuje da se ribarstvo zadrži kao solidno i profitabilno zanimanje u 21. stoljeću.

Međutim, ni ribari s Amorgosa nisu mogli ne primijetiti u proteklom desetljeću da je ulov u njihovim mrežama postajao sve manji, što je za njih značilo da je u tijeku pretjerani ribolov. Ribari su poduzeli akciju i započeli inicijativu pod nazivom “Amorgorama”, koja se sastojala od njihove dobrovoljne odluke da ne love tijekom travnja i svibnja kako bi se riba oporavila, jer je to bila njihova glavna reproduktivna sezona.

Ekološka akcija iz temelja

To je značilo i osobnu ekonomsku žrtvu za ribare jer bi svaki mogao izgubiti oko 4500 eura godišnje od svog godišnjeg prihoda. No, njima je važnija obnova okoliša i odgovoran život na način koji ostavlja resurse za budućnost.

Zato su se u dva mjeseca u kojima su samoinicijativno odlučili ne obavljati redovite poslove obvezali čistiti more od plutajućeg smeća. Štoviše, pozvali su grčku vladu da proglasi određena ribolovna područja zabranjenima za ribolov i da službeno uvede zabranu aktivnosti u zoni od 1,5 milje koja okružuje otok – koja će se primijeniti u travnju i svibnju.

Čudno je da ih vlada nije shvaćala ozbiljno

Tek nakon što su se ribari udružili s organizacijama za zaštitu okoliša i otočkom općinom kako bi angažirali istraživače s Poljoprivrednog sveučilišta u Ateni da prouče problem, birokratski su se kotači polako pokrenuli.

Konačno, prijedlog i studija o ribarstvu predani su grčkoj Glavnoj upravi za ribarstvo. Ali još uvijek postoje administrativni koraci koji se moraju poduzeti. U bliskoj budućnosti će ga pregledati Savjetodavno vijeće za ribarstvo te će, ako preporuka bude pozitivna, završiti u Ministarstvu ruralnog razvoja radi konačne odluke o tome, piše TheMayor.

Priča o ribarima s Amorgosa dobar je primjer jače savjesnosti koju obični europski ljudi često pokazuju u smislu održivog razmišljanja. Nešto iz čega bi kreatori politika mogli naučiti lekciju i ubrzati održivu tranziciju.