Pogledajte umjetnost ovog sjajnog kipara motornom pilom koji dolazi iz Ivanca

Iza ovoga kipara motornom pilom već je možda i tisuću drvenih skulptura, sve od mrava do 4-metarnog Djeda Božićnjaka

Drvena skulptura, rad Darija Horbeca iz Ivanca, proteklih je dana završila na zagrebačkom Pantovčaku, kao poklon predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću. Ovaj majstor tako je dobio još jedno priznanje za svoj rad, koji izaziva zanimanje javnosti već nekoliko godina. A posebnost njegova rada je u tome što skulpture izrađuje – motornom pilom. Priču o njemu donosi nam varazdinski.net.hr

Milanoviću je Horbecovu skulpturu poklonila Mateja Angelina Kramar, koja je kod predsjednika boravila kao predsjednica udruge Zasadi stablo, ne budi panj. Zadani motiv koji je u drvu trebao oblikovati Horbec bio je upravo panj.

– Da, od drveta je trebalo napraviti panj – priča nam Horbec uz osmijeh. Mirno sjedi u drvenoj fotelji u sjenici u dvorištu svojih roditelja na brijegu iznad Ivanca, gdje i čuva svoje drvene skulpture. Barem one koje nisu završile na nekim drugim mjestima, a takvih je većina. Iznosi nam još nekoliko detalja o ‘Milanovićevom panju’.

– Čini se možda da bi bilo najjednostavnije uzeti panj i od njega napraviti panj, ali ne – smije se – Panj je oblikovan kao i svaka druga figura, u trupcu. Na sredinu skulpture onda ide rupa, u koju se posadi sadnica.

Počeci prije 11 godina

U ovaj neobičan hobi, kiparenje motornom pilom, Dario Horbec krenuo je prije 11 godina, i to sasvim slučajno.

– Ja sam zapravo pri svojoj klijeti samo htio napraviti kip Zagorca, da imam nešto drveno tamo. Pa sam ručno radio dlijetom i to je dugo trajalo. Onda sam slučajno na internetu vidio da se to može i s motorkom. Prvo sam počeo sa svojom starom motorkom i vidio sam da ide. I dopalo mi se, imao sam volju za dalje pa sam kupio dvije nove motorke, i specijalne vodilice, i ostali pribor, dao sam si truda da to malo proučim. 

Prvi Zagorec, a onda medo

I tako je to krenulo, od jedne do druge skulpture, pa do treće, četvrte…

– Prva skulptura bila mi je taj Zagorec, ali rađen je ručno. Prvo što sam napravio motorkom bio je jedan medvjed. Ne znam ni gdje je, mislim da sam ga prodao – pokušava se prisjetiti.

I to što je počeo raditi izgledalo je prilično dobro, otkrio je talent za koji nije ni znao da ga ima.

– Prije toga nisam imao nikakva iskustva u oblikovanju. Osim što sam kao mali znao od gline raditi mačke i slično. Ali nisam tome posvećivao neku pažnju.

Otkrili ga Slavonci

Da ne ostane sam sa svojom motorkom, pobrinuli su se likovnjaci iz Slavonije.

– Slučajno su me pronašli, vjerojatno preko interneta, i pozvali me na svoju likovnu koloniju u Siraču. Bili su tamo Dani šljiva i rakije, okupili se kipari naive iz cijele Hrvatske. To je trajalo tjedan dana, a ja sam napravio skulpturu za jedan dan. I onda su se oni čudili: ‘Kak si napravil tak fletno, mi to pomalo’. Pa sam napravio još jednu. Tako smo se družili tri, četiri godine.

Kaže da se i detalji na skulpturi mogu napraviti motorkom. Osim možda baš nekih sitnica. Pokazuje nam tako orla iza sebe, najsitniji detalji na njegovom perju napravljeni su ipak drugim pomagalima, konkretno fleksom s nastavkom s oštrim vrhom.

Radi u – pilani

Horbec s obitelji živi u stanu u Ivancu, a radno mjesto mu je točno na putu prema roditeljskoj kući, gdje najčešće oblikuje svoje skulpture. (Zaposlen je u pilani, ali tamo se ipak ne druži s motorkom, to bi vjerojatno bilo previše, zadužen je za brušenje pila). 

Među skulpturama koje je zadržao za sebe uočavamo, osim spomenutog orla, da su mu životinje najčešći motiv. No na gruntu je i jedna ženska figura oblikovana u drvu. 

– To je Crnkinja. Potrošio sam lanca i lanca jer je bila puna pijeska, s obzirom da je drvo izvađeno iz mulja. Crni hrast iz Bednje – pokazuje nam. 

Od Slavonije do Slovenije

Vraćamo se na povijest… Njegov hobi, prisjeća se, dalje ga je odveo u Sloveniju. 

– Počeo sam istraživati pa sam se skompao sa Slovencima. Oni su imali i festival, to je bilo u Ivančnoj Gorici. Tamo sam saznao da postoji i natjecanje, ‘speed carving’. Imate ograničeno vrijeme od 45 ili 60 minuta, zadane teme i dobijete trupac za obradu iz kojeg treba napraviti figuru. 

Samo tri u Hrvatskoj

U Sloveniji je tada, a bilo je to oko 2015. godine, bilo 15 kipara, kaže Horbec, a u Hrvatskoj samo tri.

– Bili smo samo Dražen Kuharović iz Koprivnice, koji se i prvi počeo time baviti, iz Slavonije Ivan Trupković i ja. Tek kasnije su počeli dolaziti drugi, danas nas je… oko osam. Par u Slavoniji, Lika, Koprivnica, Križevci, to je to. Iz Istre i Dalmacije nema nitko – pokušava se svih prisjetiti.

Osvojio drugo mjesto

Scena u Sloveniji razvila se proteklih godina, u Logarskoj dolini veliki je festival na kojem dolazi, kako se kaže, cijela Europa.

– Tamo sam dva puta osvojio drugo mjesto – pohvalio se Horbec. No, dodaje, uspjesi u ovome nisu mu bitni, na prvome mjestu mu je druženje i učenje novih stvari. A može se i pohvaliti i prvim mjestom, onim osvojenim u obližnjem Salinovcu.

Festival u Salinovcu

Upravo on je bio inicijator festivala kiparenja motornom pilom koji je dosad imao već šest izdanja.  

– Kako sam redovito hodao u Sloveniju, rekao sam im da ću ih pozvati kod nas. Da ću nešto izmisliti. Problem je bio u tome što nismo imali klub, premalo nas je. Onda sam odlučio da to probamo organizirati preko neke druge udruge. Pa sam tako našao Društvo za šport i rekreaciju Salinovec. Supruga mi je iz Salinovca, svi se zapravo poznajemo. Pa smo odlučili probati to organizirati. Nitko nije znao kako će ispasti, ali na kraju je došlo zaista mnogo ljudi, a i broj natjecatelja je rastao iz godine u godinu – osvrće se na naš domaći festival.

Sve radi druženja

Prve godine došlo je 11 kipara, a na treći njih 21. Osim iz Hrvatske, došli su i iz Slovenije, Mađarske, Slovačke…

– Sve je to radi druženja. Svatko ima svoj stil, može se svašta naučiti, o tehnici, o novim alatima. Kao što motoristi imaju motorijade, tako mi imamo to – kaže Horbec.

Djed Božićnjak od 4 metra

Očekivali bismo da će mu zbog brojnosti skulptura koje je izradio biti teško izabrati najdražu, ali odmah nas je razuvjerio. Nije dvojio oko toga da mu je favorit Djed Božićnjak, kojeg je izradio za potrebe jednog dječjeg izletišta u Fužinama.

– Visok je 4 metra, raspon ruku je 2,5 metra, i ima 2,5 tone – iznosi impozantne brojke.

Gdje li je nabavio drvo tolikih dimenzija?

– Bila je to jedna topola, rasla je kod Varkoma u Varaždinu, ponudili su se pokloniti mi je. 

Rekord za Guinessa

A kad je Djed Božićnjak bio gotov, shvatio je da bi to moglo biti i za Guinessovu knjigu rekorda.

– I zaista, nikad nitko nije napravio tako velikog Djeda Božićnjaka u drvu. Ali problem je… Naime, ako rekord postaviš u nekoj kategoriji koja još ne postoji, dakle prvi puta, moraš platiti. Ispalo je da bi nas to koštalo 3500 USD, tako da smo odustali od toga.

Na Djedu Božićnjaku radio je dva mjeseca. 

– Noge sam napravio posebno pa smo bagerom digli gornji dio. Bojali smo se da se ne prevrne, ali dobro je vaga pogođena. On je dolje u Fužinama učvršćen, kroz čizmu su mu šrafe stavili – opet se smije Horbec. 

Skulpture na Ivanščici

Kako i priliči jednom Ivančaninu, i Horbec je planinar. A ta ljubav prema planinama, a posebno prema Ivanščici, rezultirala je drvenim skulpturama životinja koje ste možda vidjeli ako ste do vrha krenuli preko Mrzljaka.

– Moj kolega s posla čisti staze po Ivanščici i išao sam par puta s njime pa sam dobio ideju da bih radi fore napravio sovu. I mislio sam na tome stati, ali ljudi su pozitivno reagirali pa sam dobio motivaciju za još. Sada, kad roditelji vode djecu gore, ne moraju im govoriti koliko još ima do vrha, nego im mogu reći da prvo dođu do bumbara, pa do puža, onda do sove, do žabe pa do vrha. 

Drveni cvijet

A na vrhu ih čeka – drveni cvijet.

– Time smo htjeli završiti sezonu. Trebali su srušiti par stabala pa sam rekao neka odrežu na dva metra, da ću nešto smisliti. Napravio sam taj cvijet. 

Ali ni to nije sve. Ima toga još u planu.

– Još bi kod Mrzljaka napravili dvije, tri skulpture životinja, pa na Konju isto, ali ne previše, da ne bude prenatrpano. I htio bih na vrhu napraviti planinarku. To bih ovdje radio pa bi gore odvezli – najavljuje planove za dalje.

Nije mogao pomicati prste

Iza Darija Horbeca zanimljivih je 11 godina. Nije ni znao da bi imao smisla za ovako nešto, a sada se ideje gomilaju brže od mogućnosti realizacije. Naime, malo su ga dotakli i zdravstveni problemi uzrokovani time što se nije odvajao od motorne pile.

– Nisam mogao prste pomicati neko vrijeme. Velike su to vibracije. Tako da sam morao napraviti pauzu, a i sada se pazim, radim oko jednom mjesečno, ne više. Zdravlje je na prvom mjestu. 

No već je zaista veliki broj skulptura iza njega. Zanimalo nas je zna li koliko ih je.

– Već dugo ne brojim, ali sigurno 800, možda i 1.000, od onih malih pa do najvećih. Od vrganja do sove, od ježa do medvjeda, od mrava do Djeda Božićnjaka.