Priča iza spomenika “ženi koja ništa ne radi kod kuće”
SPOMENIK “ŽENI KOJA NIŠTA NE RADI KOD KUĆE”: Ova skulptura duboko je dirljiv prikaz nevidljivog rada bezbrojnih žena, koji prikazuje majku pognutu pod ogromnim teretom kućanskih poslova – perilica rublja, kanti, četki i tava – dok se i uz sve to nađe vremena kako bi utješila i vodila svoju djecu.
Svaki predmet koji nosi simbolizira neumornu odanost, beskrajnu žrtvu i bezuvjetnu ljubav, dovodeći u pitanje okrutne riječi “ona ništa ne radi kod kuće” koje odbacuju stvarnost njezina rada. Skulptura prenosi i iscrpljenost i otpornost, pokazujući tihi herojizam u svakodnevnim djelima koja drže obitelji zajedno. To je poziv da se vidi i poštuje ta snaga, da se izrazi zahvalnost i da se podijeli teret doma, kako ga nijedna žena nikada ne bi morala nositi sama.
Nevidljiv rad koji održava društvo
Koliko puta ste čuli rečenicu: „Ona cijeli dan nije ništa radila kod kuće”? Ta rečenica, poznata i često izrečena olako, jedna je od najvećih nepravdi suvremenog društva. Iza tih riječi skriva se ogromna količina neplaćenog, neprepoznatog, ali prijeko potrebnog rada koji žene svakodnevno obavljaju. Upravo taj rad čini temelje obiteljskog, ali i društvenog života. Riječ je o nevidljivom radu – terminu kojim se označava kućanski trud: kuhanje, čišćenje, briga o djeci, pomoć starijim članovima obitelji, emocionalna podrška i organizacija kućanstva.
U ekonomskoj računici takav rad gotovo da i ne postoji – nije plaćen, ne ulazi u bruto domaći proizvod i nije predmet ugovora, ali njegovi rezultati su nemjerljivo važni. Bez tog rada, funkcioniranje industrije, školstva, pa čak i samih institucija bilo bi ozbiljno narušeno. Tisuće zaposlenih muškaraca i žena širom svijeta ne bi uopće mogli obavljati svoje poslove kad kod kuće ne bi imali nekoga tko drži cijeli sustav na okupu.
Zašto se ženski trud još uvijek podcjenjuje?
Povijesno gledano, žene su u najvećem dijelu društava stoljećima bile smatrane čuvaricama doma. Iako je položaj žena u suvremenom društvu znatno napredovao, očekivanja prema njima nisu proporcionalno smanjena. Danas žene sudjeluju na tržištu rada, ostvaruju karijere i financijsku neovisnost, ali i dalje na svojim leđima nose većinu obiteljskih obveza.
Statistike Ujedinjenih naroda pokazuju da žene diljem svijeta u prosjeku provedu dvostruko do trostruko više vremena u obavljanju kućanskih poslova nego muškarci. Taj disbalans ne samo da utječe na njihov osobni razvoj i zaposlenje, već dugoročno stvara i ekonomski jaz između spolova. Kad bi se sav taj nevidljivi rad obračunavao, njegova vrijednost bi na svjetskoj razini iznosila bilijune eura.
Podcjenjivanje tog truda često je nesvjesno. Ono proizlazi iz rutine – kuća je čista, djeca sita, sve funkcionira – pa se ne razmišlja da iza svega stoje sati i sati tuđeg rada. Rečenice poput „ništa ona ne radi” samo produbljuju društvenu sljepoću prema toj nepravdi.
Vrijeme je za poštovanje i priznavanje
Suvremeno društvo sve više govori o ravnopravnosti spolova, no ona neće postati stvarnost dok se ne prepozna i vrijednost kućanskog rada. Promjena počinje s jednostavnom gestom: priznavanjem i zahvalnošću. Reći „hvala” supruzi, majci, sestri ili baki ne košta ništa, ali mijenja sve. Oni koji danas vode društvene i političke rasprave o jednakosti trebaju biti svjesni da se ravnopravnost postiže i kod kuće, u svakodnevnim ritualima i podjeli obaveza.
Podjela kućanskih poslova nije samo pitanje pravde, nego i kvalitete života svih članova obitelji. Uključivanjem muškaraca u vođenje kućanstva i brigu o djeci gradi se zdraviji i pravedniji obiteljski život. Djeca u takvom okruženju odrastaju u duhu poštovanja i jednakosti, a žene napokon dobivaju prostor i vrijeme za ostvarenje vlastitih potencijala.
U konačnici, nevidljivi rad žena ne smije ostati nevidljiv. Vrijeme je da ga društvo prizna, da mu dodijeli pravu vrijednost i da ga se napokon počne poštovati kao ono što jest – najvažniji temelj na kojem počiva cijela naša svakodnevica.
