Što se događa s imunitetom nakon stote? Znanstvenici otkrili neobične stanice koje mogu uništavati tumore
Ljudi koji dožive stotu, a osobito oni stariji od 110 godina, možda ne duguju dugovječnost samo dobrim genima i životnim navikama. Novo japansko istraživanje pokazuje da se njihov imunološki sustav u dubokoj starosti može mijenjati na neočekivan način. Evo o čemu se radi…
Povećavajući broj rijetkih stanica sposobnih uništavati abnormalne stanice, dugovječni ljudi doživljavaju duboku starost.
Imunitet koji se ne gasi, nego prilagođava
Starenje se obično povezuje sa slabljenjem imunološkog sustava. S godinama organizam postaje osjetljiviji na infekcije i bolesti povezane sa starenjem, a sposobnost imunološkog sustava da učinkovito odgovara na različite prijetnje postupno se mijenja. No ljudi koji dožive iznimno duboku starost mogli bi predstavljati zanimljivu iznimku.
Novo istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Osaki, objavljeno 19. kolovoza 2026. u znanstvenom časopisu Cell Reports, pokazalo je da ljudi stariji od 100 godina imaju povećan udio neobične vrste imunoloških stanica poznatih kao citotoksični CD4 T-limfociti, odnosno CD4 CTL. Istraživači smatraju da bi njihovo širenje moglo biti dio prilagodbe organizma na izazove ekstremne starosti.
U istraživanju je sudjelovalo 28 ljudi podijeljenih u tri dobne skupine: osam ispitanika bilo je u dobi od 70 do 99 godina, deset između 100 i 109, a deset ih je imalo najmanje 110 godina. Razlika među skupinama bila je izrazita. CD4 CTL stanice činile su medijalno oko četiri posto T-stanica u najmlađoj skupini, 9,6 posto kod stogodišnjaka te čak 17,6 posto kod osoba starijih od 110 godina.
Posebno je zanimljivo što se značajnije povećanje pojavljuje oko stote godine života. Znanstvenici zato pretpostavljaju da nije riječ samo o sporijem propadanju imuniteta, nego možda o posebnoj fazi njegove prilagodbe. Kako je za Nature objasnio jedan od autora istraživanja Kosuke Hashimoto, istraživanja starenja imuniteta uglavnom su bila usmjerena na njegovo slabljenje, dok novi rezultati upućuju na to da se imunološki sustav čak i u ekstremnoj starosti može selektivno prilagođavati.
Rijetke stanice koje postaju „ubojice“
CD4 T-stanice uglavnom poznajemo kao pomoćničke stanice imunološkog sustava. Umjesto da same uništavaju prijetnju, one koordiniraju imunološki odgovor i pomažu drugim stanicama da reagiraju. Međutim, CD4 CTL stanice stekle su sposobnost izravnog uništavanja drugih stanica.
Takve citotoksične CD4 stanice pojavljuju se, među ostalim, tijekom virusnih infekcija, a sve je više dokaza da mogu uništavati i određene tumorske stanice, uključujući stanice raka pluća i melanoma.
Nova analiza pokazala je i snažno klonalno širenje pojedinih CD4 CTL stanica kod stogodišnjaka. Kada T-stanica prepozna određeni antigen, može proizvesti velik broj svojih gotovo identičnih kopija kako bi se organizam učinkovitije borio protiv prijetnje. U novom istraživanju najveći klonovi u prosjeku su činili 33,3 posto CD4 CTL populacije, što prema autorima upućuje na ponavljanu stimulaciju trajnim antigenima. Kod jednog stogodišnjaka čak 53,8 posto analiziranih stanica pripadalo je istom klonu.
Još je zanimljiviji nalaz da su određene sekvence receptora najzastupljenijih klonova odgovarale sekvencama T-stanica koje su se proširile unutar tumora, osobito kod raka pluća. Znanstvenici zbog toga razmatraju mogućnost da CD4 CTL stanice sudjeluju u svojevrsnom imunološkom nadzoru, pomažući organizmu u borbi protiv abnormalnih stanica.
Nije prvi puta…
Ovo, međutim, nije prvi put da su istraživači pronašli neobičan imunološki potpis kod najstarijih ljudi. Istraživanje objavljeno 2019. godine analiziralo je više od 61.000 pojedinačnih imunoloških stanica sedmero ljudi starijih od 110 godina i pet mlađih kontrolnih ispitanika. Već je tada otkriveno izrazito povećanje citotoksičnih CD4 T-stanica kod superstogodišnjaka.
Autori tog istraživanja pretpostavili su da bi pretvaranje dijela pomoćničkih CD4 stanica u citotoksične stanice moglo predstavljati prilagodbu imunološkog sustava na vrlo kasnu životnu dob, pomažući u održavanju obrane od infekcija i bolesti.
Znanstvenici upozoravaju: ovo još nije recept za dugovječnost
Rezultati su intrigantni, ali ne znače da je pronađen „tajni sastojak“ života duljeg od 100 godina. Istraživanje je provedeno na samo 28 ljudi, što je dijelom posljedica činjenice da su osobe starije od 110 godina iznimno rijetke. Prema podatku koji je Hashimoto iznio za Nature, u Japanu ih je tek oko 150.
Još je važnije da istraživanje pokazuje povezanost, ali ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu. Nije dokazano da veći broj CD4 CTL stanica omogućuje čovjeku da doživi 110 godina niti da ga štiti od raka. Moguće je da ljudi koji zahvaljujući kombinaciji genetike, okoliša, životnih navika i drugih bioloških čimbenika dosegnu ekstremnu starost tek tada razvijaju takav imunološki profil.
Istraživači su zasad proučavali T-stanice koje cirkuliraju krvlju, pa tek treba ustanoviti kako se iste stanice ponašaju u ljudskim tkivima. Upravo bi istraživanje njihove funkcije u tkivima trebalo biti jedan od sljedećih koraka.
Znanstvenici bi mogli dobiti vrijedan trag za razumijevanje zdravog starenja
Ako buduća istraživanja potvrde da ove stanice doista učinkovitije prepoznaju i uklanjaju tumorske, ostarjele ili druge abnormalne stanice, znanstvenici bi mogli dobiti vrijedan trag za razumijevanje zdravog starenja, ali potencijalno i za razvoj novih terapijskih pristupa.
Najzanimljivija poruka istraživanja stoga možda nije da ljudi koji dožive 110 godina jednostavno imaju „jači“ imunitet. Njihov imunološki sustav mogao bi se tijekom desetljeća preoblikovati i specijalizirati, stvarajući obrambene mehanizme prilagođene problemima koji postaju sve češći u dubokoj starosti.
Drugim riječima, umjesto da se s godinama samo postupno gasi, imunitet najdugovječnijih ljudi možda nastavlja učiti i prilagođavati se – čak i nakon stotog rođendana.
