U Denmark’s Human Library možete čitati ljude kao knjigu ali bez osuđivanja

Priča Andersa Fransena je doista izazovna...
I slijep i oštećenog sluha, on također ima rijetku genetsku bolest koja smanjuje njegovu sposobnost znojenja.
“U mom svakodnevnom životu može biti teško povezati se s ljudima“, rekao je ovaj 37-godišnjak. “Mislim da se boje stvari koje su drugačije od onoga na što su navikli.”
Dakle, svakih tjedan dana Fransen – i njegova životna priča – bivaju “objavljeni”.
Danska ljudska knjižnica jedinstvena je platforma za društveno učenje gdje su knjige tijela, a priče pričaju likovi iz stvarnog života koji su ih živjeli
“Dolazim u The Human Library jer želim osvijestiti ljude da sam ja iza svojih stanja doista osoba“, objasnio je Fransen, koji ima tri naslova u svom ljudskom katalogu, uključujući jedan pod nazivom ‘Specijalni hendikep’.
Osnovana 2000. godine i prvi put predstavljena na danskom glazbenom festivalu Roskilde, Human Library se od tada proširila u više od 80 zemalja, s tisućama ljudi diljem svijeta koja se objavljuje godišnje.
“Tražili smo ljude koji su bili beskućnici, nezaposleni, depresivni, imali problema s mentalnim zdravljem, s određenim invaliditetom, oni bi nam mogli pomoći u obrazovanju”, objasnio je osnivač i izvršni direktor neprofitne organizacije Ronni Abergel.
Danas dobrotvorna organizacija organizira tisuće volontera, organizirajući redovite događaje u školama, tvrtkama i na posebnim lokacijama diljem svijeta.
Organizatori su ove godine otvorili novu “ljudsku knjižnicu” u Brooklynu
Ranije ove godine, organizatori su otvorili novo “skladište knjiga” u Brooklynu, New York, pridruživši se nizu lokacija diljem Sjedinjenih Država. Zamišljeno je kao mjesto gdje se može razgovarati o tabu temama bez osuđivanja, gdje ljudi koji se inače nikada ne bi sreli mogu pronaći prostor za razgovor.
Nedavno okupljanje u knjižničnom “Vrtu za čitanje” u Kopenhagenu vidjelo je da su lokalni sudionici mogli birati između 15 potencijalnih štiva; žive knjige koje dišu imale su naslove od ‘Rano umirovljeni’ i ‘Usamljeni’, do ‘Seksualno zlostavljana’ i ‘Žrtva incesta’.

Nakon što odaberu svoj izbor, posjetitelji – u grupama ili jedan na jedan – imaju oko 30 minuta da istraže priču knjige. Nijedno pitanje nije zabranjeno, iako knjige možda ne žele odgovoriti na njih.
“Želimo knjigu natrag na vrijeme, trebamo je natrag u istom stanju, ne možete je odnijeti kući. To su jednostavne stvari”, našalio se Abergel.
48-godišnjak je rekao da su odabrali izraz “knjižnica” zbog neutralne uloge koju igraju u zajednicama.
“Bez obzira jeste li mladi ili stari, bogati ili siromašni, bez obzira tko ste, svi bismo se mogli sastati tamo gore i učiti”, rekao je.
“Volim da drugi ljudi znaju da ste, čak i ako imate [neku] dijagnozu ili nešto loše u životu, još uvijek dobra osoba”, rekla je ljudska knjiga Tina Pauli, čiji naslovi uključuju ‘OKP’ i ‘PTSP’, piše euronews.
Na žalost, ne možemo prestati osuđivati
Naravno, često se kaže: “Ne sudite knjigu po koricama”, ali Abergel i volonteri koji mu pomažu u održavanju redovitih događaja prestali su koristiti taj izraz.
“To nije istina jer ne možemo prestati osuđivati, pa čak i reći tu stvar, pomalo je to smiješno“, rekao je.
Doista, 2006. godine dva psihologa sa Sveučilišta Princeton objavila su da ljudi ostavljaju prvi dojam u tren oka – točnije u desetinki sekunde.
Umjesto toga, na ulazu u knjižnicu stoje jednostavne riječi; “presuditi nekome”.
“Upravo sam otkrio da ima puno stvari koje nisam znao,” rekao je posjetitelj i student poslovanja Vasco Cruz, nakon dugog, detaljnog čitanja s jednim hodajućim tekstom.
“Zanimao me koncept, posebno jer dolazim iz pozadine u kojoj te stvari nisu normalne, u kojoj društvo ne prihvaća”, rekla je 21-godišnja posjetiteljica i studentica Anuja Bai, porijeklom iz Mumbaija u Indiji. “Mislim da je bolje biti otvoren oko ovih stvari.”
Misija knjižnice je sada važnija nego ikad
Usred usamljenosti modernog života i izolacije izazvane izolacijom izazvanom COVID-19, Abergel vjeruje da je misija knjižnice sada važnija nego ikad.
Trenutno se radi na mobilnoj aplikaciji za povezivanje čitatelja s međunarodnim ljudskim knjigama diljem svijeta.
“Nastojimo se organizirati s ljudima koji izgledaju poput nas i rade isto što i mi”, rekao je. “Ponekad će biti nešto na površini zbog čega se teško poistovjetiti s drugima, ali kad jednom zađete ispod toga, iza korica knjige, shvatit ćete da imate puno više toga zajedničkog.”
U razdoblju kada je bilo teško doći do komunikacije licem u lice, mnogi će ovu povezanost smatrati dragocjenom, ali i obrazovnom.





