Brzi vlak nije dovoljan: revolucija mobilnosti počinje tek kada izađemo iz kolodvora

Brzi vlakovi mogu povezati gradove, ali pravo putovanje počinje i završava izvan kolodvora. Spajanjem željeznice s biciklima, e-biciklima i romobilima nastaje mreža koja putnika vodi gotovo od vrata do vrata – brže, jednostavnije i uz manje automobila. Upravo tu započinje nova era urbane mobilnosti.

Gradovi mogu ulagati milijarde eura u brze željezničke pruge, ali putniku je na kraju najvažnije koliko će mu trebati od vlastitih vrata do konačnog odredišta. Upravo zato sve važnije postaje povezivanje željeznice s biciklima, e-biciklima, električnim romobilima, autobusima i drugim oblicima lokalnog prijevoza.

Kako upozorava Tomorrow.City, mikromobilnost i brza željeznica na prvi pogled pripadaju potpuno različitim svjetovima. Jedna je namijenjena putovanjima od nekoliko kilometara, a druga povezivanju gradova udaljenih stotinama kilometara. No upravo ih ta razlika čini idealnim partnerima.

Posljednji kilometar može odlučiti hoćemo li izabrati vlak ili automobil

Brzi vlak može putnika iz jednog grada u drugi prevesti za samo nekoliko sati, ali ako nakon izlaska iz vlaka mora dugo čekati autobus, tražiti taksi ili pješačiti nekoliko kilometara, dio prednosti željeznice nestaje. Problem „prvog i posljednjeg kilometra“ zato postaje jedno od ključnih pitanja suvremenog prometnog planiranja.

Nedavno istraživanje o integraciji željeznice i posljednjeg kilometra ističe da je pješačenje najpraktičnije na udaljenostima do približno 500 do 800 metara. Bicikli, e-bicikli i električni romobili mogu znatno proširiti područje iz kojeg je željeznička postaja lako dostupna.

To mijenja i način na koji treba projektirati kolodvore. Oni više ne bi trebali biti samo mjesta na kojima putnik ulazi u vlak, nego multimodalna čvorišta u kojima se susreću međugradska željeznica, gradski prijevoz, bicikli i drugi oblici mikromobilnosti.

Europska unija taj smjer već ugrađuje u prometnu politiku. Revidirana uredba o transeuropskoj prometnoj mreži TEN-T zahtijeva da multimodalna putnička čvorišta olakšavaju veze prvog i posljednjeg kilometra. Europska komisija pritom posebno naglašava povezivanje biciklizma s javnim prijevozom, uključujući sigurna parkirališta za bicikle uz željezničke postaje.

Nizozemska pokazuje kako to izgleda u praksi

Možda najbolji primjer dolazi iz Nizozemske. Prema podacima EU Urban Mobility Observatoryja, više od 40 posto putnika vlakom do željezničkih postaja dolazi biciklom. Utrecht je još prije nekoliko godina uz glavni kolodvor otvorio golemo parkiralište kapaciteta 12.500 bicikala, pokazujući da biciklistička infrastruktura uz kolodvor nije dodatak prometnom sustavu, nego njegov sastavni dio.

Slična logika širi se Europom. U talijanskoj regiji Veneto kombiniranje bicikla i vlaka potiče se dodatnim prostorom za bicikle u vlakovima. Prema podacima Europskog opservatorija za urbanu mobilnost, Veneto osigurava 6.240 mjesta za bicikle dnevno u vlakovima, dok je prodaja posebnog dodatka „Tutto Bici“ u jednoj godini porasla 45 posto.

Takav koncept postupno mijenja i samo značenje željezničkog kolodvora. Umjesto golemih parkirališta za automobile, prostor oko postaje može sadržavati sigurne garaže za bicikle, stanice za dijeljene bicikle i romobile, punionice za e-bicikle te izravne veze s tramvajima i autobusima.

Jedna aplikacija, jedna karta i putovanje od vrata do vrata

Fizička infrastruktura ipak je samo polovica priče. Druga je digitalno povezivanje različitih prijevoznih sredstava. Putniku nije osobito korisno imati romobil ispred kolodvora ako ne zna je li dostupan, koliko košta ili može li ga unaprijed rezervirati.

Zato koncept Mobility as a Service (MaaS) pokušava različite oblike prijevoza spojiti u jedinstveno digitalno putovanje. Europska komisija razvija okvir za multimodalne informacije o putovanju, s ciljem da putnici mogu dobiti informacije za cijelo putovanje „od vrata do vrata“, a ne samo za pojedini vlak, autobus ili drugi oblik prijevoza.

Još ambiciozniji koncept istražuju Alstom i Decathlon. Kako navodi Tomorrow.City, njihova suradnja razmatra načine boljeg smještaja bicikala u vlakovima, ali i sustave u kojima bi putnik mogao unaprijed rezervirati bicikl koji bi ga čekao nakon dolaska na odredište.

Upravo bi to mogao biti sljedeći veliki korak u razvoju europske mobilnosti. Putnik bi jednom aplikacijom mogao isplanirati put od kuće do kolodvora, rezervirati e-bicikl ili romobil, kupiti kartu za brzi vlak i unaprijed osigurati prijevoz od dolaznog kolodvora do konačnog odredišta.

Tada se konkurencija između automobila i željeznice više neće mjeriti samo brzinom vlaka. Mjerit će se ukupnim vremenom od vrata do vrata, jednostavnošću presjedanja i sigurnošću da će prijevoz biti dostupan upravo kada je potreban. Gradovi koji to razumiju mogli bi otkriti da se budućnost brze željeznice ne odlučuje samo na prugama velikih brzina – nego i na posljednjih nekoliko kilometara gradskih ulica.