Gradovi bi mogli uštedjeti milijarde biciklističkim stazama poput onih u Kopenhagenu

Gradovi u Europi često raspravljaju o biciklističkim stazama, bilo da su estetski izbor ili nešto što se može usporediti s gubitkom parkirnih mjesta ili stajališta javnog autobusa. Globalna studija u potpunosti mijenja odluku.

Što ako zaštićene biciklističke staze imaju doslovnu zdravstvenu intervenciju? Ako bi gradovi diljem svijeta usvojili biciklističku infrastrukturu u kopenhagenskom stilu, rezultat ne bi bio samo manje automobila.

Prema istraživačima, vidjeli bismo 630 milijardi kilometara više bicikliranja godišnje, što je smanjenje emisija iz prometa za 6% i, što je još iznenađujuće, 435 milijardi dolara godišnje uštede u zdravstvu. Ne radi se samo o uklanjanju automobila s cesta, već više o zdravlju, srčanim bolestima, dijabetesu i drugim bolestima povezanim sa zdravljem. Vidjet ćemo kako model Kopenhagena oblikuje urbano zdravlje diljem svijeta.

Ovo je ozbiljna studija!

Ovo nije nagađanje zelenog think tanka ili popis želja biciklističkog lobija. Brojka od 435 milijardi dolara izvedena je iz recenzirane studije objavljene u PNAS-u, jednom od najuglednijih svjetskih znanstvenih časopisa.

• Istraživači su modelirali što bi se dogodilo kada bi globalni gradovi proširili svoju biciklističku infrastrukturu do razine one u Kopenhagenu;
• Procijenjenih 663 milijarde dodatnih kilometara bicikliranja godišnje;
• Kilometri ne samo od strane sportaša, već i od strane običnih ljudi koji putuju na posao, u trgovinu ili u školu.

Ova promjena smanjila bi emisije iz prijevoza za 6% globalno

Pravi šok došao je od zdravstvenih podataka. Pokazali su da bi s većim brojem ljudi koji se kreću svakodnevno, čak i u skromnim iznosima, svijet vidio mjerljiv pad kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i kroničnih respiratornih problema.

Broj do kojeg su došli bio je impresivan: godišnja ušteda od 435 milijardi dolara, isključivo kroz rasterećenje zdravstvenog sustava. To podrazumijeva manje prijema u bolnicu, manju potražnju za lijekovima i smanjeno opterećenje javnih proračuna, a sve je to povezano s nečim tako običnim kao što je sigurno osiguravanje bicikala većem broju ljudi.

Nacrt iz Kopenhagena

Od 1970-ih, danski glavni grad preuređuje svoje ulice kako bi se prilagodio biciklima, a ne automobilima. Danas gotovo 50% putnika biciklira na posao, i to ne samo zato što su ekološki osviješteni; To je zato što je vožnja biciklom sigurniji, lakši i brži način putovanja na posao nego cijeli dan sjediti u prometu.

Uspjeh grada ne leži u samom kolniku ili boji, već u detaljima:

• Zaštićene trake, a ne samo označene.
• Semafori koji biciklistima daju znak kako se ne bi natjecali s automobilima.
• Podešeni Zeleni val, gdje se konstantno vozite kroz zeleno svjetlo ako vozite stabilno.
• Biciklističke brze ceste koje povezuju predgrađa s centrom brzim, neprekinutim stazama.

To je infrastruktura koja biciklizam tretira više kao prijevozno sredstvo nego kao aktivnost u slobodno vrijeme, a isplativost je opipljiva. Manje je ozljeda, bolja je cirkulacija zraka, kraća su putovanja na posao, manje buke i više prostora. Sve to brojčano olakšava teret danskom zdravstvenom sustavu.

Kopenhagen nije čekao krizu kako bi promijenio taj smjer; gradi biciklističku priču korak po korak, a sada ih ostatak svijeta pokušava sustići.

Koji gradovi su još biciklistički funkcionalni osim Kopenhagena?

Kopenhagen je možda simbol ovog pokreta, ali nije jedini. U Utrechtu je biciklizam postao toliko ukorijenjen u svakodnevnom životu da je grad izgradio najveću biciklističku garažu na svijetu, koja ima oko 12 500 bicikala i često je puna.

Ako nizozemski planeri procjenjuju da bi njihova biciklistička infrastruktura uštedjela preko 300 milijuna dolara godišnje samo na zdravstvenim troškovima, onda je to samo jedan grad.

A u Sevilli se stvari brzo odvijaju; dodali su oko 120 km zaštićenih biciklističkih staza. To je više bio logistički problem, a ljudi su više vozili bicikle kada je ponovno postalo sigurno.

Čak i ako pogledate kratkoročne napore, oni su napravili razliku. Na primjer, tijekom pandemije, skočne biciklističke staze pojavile su se diljem Milana, Pariza i Berlina. Analiza je pokazala da je to donijelo godišnji poticaj od 2,3 milijarde dolara i za okoliš i za zdravlje.

Nijedan od ovih gradova nije identičan, ali imaju jednu zajedničku stvar: kada infrastruktura poštuje bicikliste i kada ljudi voze gradove, oni zauzvrat relativno brzo postaju zdraviji.

Zdraviji svijet

Teško je osporiti te brojke: 435 milijardi godišnje potencijalnih ušteda u zdravstvu samo izgradnjom boljih biciklističkih staza. Ovo je percepcija o tome kako bi gradovi trebali funkcionirati i kako dizajniramo ulice za kretanje ili opće dobro.

Kopenhagen nije ovdje došao slučajno; to je bila odluka donesena tijekom godina, a ako mogu oni onda mogu i drugi. Jer biciklizam nije pomodni način života, to je pitanje javnog zdravstva, to je način prijevoza i sve više je test jesu li vlade spremne trošiti novac na rezultate koji se ne uklapaju uredno u izborni ciklus, ali se isplaćuju desetljećima koja dolaze.