Mega autobusi umjesto tramvaja u Berlinu?

Berlinska prometna uprava (BVG) planira uvesti ekstra duge električne zglobne autobuse duljine do 25 metara. Uz podršku berlinske stranke CDU, ovi „mega autobusi“ predstavljaju se kao fleksibilna, kratkoročna alternativa tramvajima – posebno u područjima gdje je širenje tramvaja zastalo.
Kritičari, međutim, govore o „raspravi o političkoj distrakciji“ i optužuju sadašnji Senat da zaustavlja ili odgađa ključne tramvajske projekte iz ideoloških razloga. Časopis Urban Transport detaljno analizira trenutnu situaciju, tehničke mogućnosti – i strateški značaj za prometnu tranziciju u njemačkoj prijestolnici.
Ideja: XXL autobusi duljine 25 metara
Kao dio svog programa električne mobilnosti „E-Bus 2025“, BVG se priprema za kupnju nove generacije autobusa: dvostruko zglobnih autobusa duljine oko 25 metara i teoretskog kapaciteta do 200 putnika. U stvarnosti, kapacitet je oko 130-150 ljudi – ipak, predstavljaju značajno povećanje u odnosu na 18-metarske zglobne autobuse koji su trenutno u upotrebi.
Ova vozila namijenjena su prvenstveno za upotrebu na jako korištenim MetroBus linijama poput M32 u Spandauu, ali i na drugim linijama s velikim brojem putnika, poput Marzahn-Hellersdorfa ili uz Heerstraße. Vozila će biti potpuno električna i punit će se na terminalima. Nabava bi mogla započeti 2026. godine, uz političko odobrenje i strukturne prilagodbe.
Tehnologija susreće taktiku: politički značaj strategije autobusa
Dok BVG predstavlja planirano uvođenje kao logičan korak prema proširenju kapaciteta i elektrifikaciji, projekt ima stratešku komponentu, posebno za berlinsku stranku CDU, koja agresivno promovira XXL autobuse kao isplativu i brzo primjenjivu alternativu tramvajima. U intervjuima, veliki autobusi su čak nazivani “ubojicama tramvaja” – fraza koja je naišla na protivljenje ne samo prometnih stručnjaka.
U tom kontekstu, web stranica Umweltzone Berlin spominje „ideološki motiviranu mržnju prema tramvajima“ CDU-a. Veliki autobusi su tamo stilizirani na isti način kao što je nekada bio vlak s magnetskom levitacijom – kao navodno napredna tehnologija, ali ona koja zapravo samo odvraća pažnju od širenja tramvajske mreže. Usporedba objavljena tamo je oštra: „Veliki autobusi su novi vlak s magnetskom levitacijom – puno PR-a, malo sadržaja.“

Stvarnost prometne politike: tramvajski projekti na čekanju
Dok se o mega autobusima javno raspravlja, širenje tramvaja u Berlinu dramatično se usporava. Novi crno-crveni Senat zaustavio je ključne tramvajske projekte ili odgodio njihovo planiranje na neodređeno vrijeme:
- Alexanderplatz – Potsdamer Platz: Planirano zatvaranje jaza preko Leipziger Strasse je zaustavljeno, iako je već postavljeno 530 metara tračnica i uloženo 6 milijuna eura. Potraga za alternativnim rutama vraća projekt godinama unatrag.
- Johannisthal – Gropiusstadt (M11): Proširenje je također završeno, iako su početni troškovi planiranja već nastali.
- Blankenburg Jug, Mahlsdorf, Heerstraße Sjever: Projekti na sjeveroistoku i zapadu su odgođeni ili kasne, često navodeći detalje poput pristupnih ruta vatrogasaca ili nedovoljnog određivanja prioriteta.
- Nema pouzdanog vremenskog okvira: Berlinski senat trenutno ne daje nikakve datume završetka za 12 izvorno planiranih tramvajskih projekata ukupne duljine oko 60 km.
Prometne inicijative poput Berlinskog udruženja putnika (IGEB) već upozoravaju na „gubitak od pet do deset godina za tramvaj“ u Berlinu.

ZA: Prednosti rješenja s autobusima velikog kapaciteta
Unatoč svim kritikama, postoje valjani argumenti u korist XXL autobusa – barem kao komplementarne mjere:
- Brzo uvođenje: U usporedbi sa željezničkom infrastrukturom, autobusi se mogu nabaviti i pustiti u promet u roku od samo nekoliko godina.
- Povećanje kapaciteta bez tračnica: Autobusi dugi 25 metara nude znatno više prostora od konvencionalnih autobusa i mogli bi privremeno ublažiti uska grla kapaciteta.
- Jednostavna integracija u postojeće rute: Nema postupka odobrenja planiranja, nema građevinskih radova, nema višegodišnjih dozvola.
- Ekološki prihvatljivo: Nova vozila su potpuno električna, bez lokalnih emisija i stoga su dio berlinske klimatske strategije.
PROTIV: Nema zamjene za željezničku mrežu visokog kapaciteta
Istovremeno, XXL autobusi nisu potpuna zamjena za tramvajske sustave – ni tehnički ni s gledišta prometne politike:
Manji kapacitet: Čak i s 25 metara, autobusi ne odgovaraju kapacitetu modernih tramvaja (do 250 putnika).
Skloniji poremećajima: Autobusi i dalje dijele cestu s općim prometom – gužve, ilegalno parkiranje i nesreće smanjuju pouzdanost.
Kraći životni ciklus infrastrukture: Gume, kraći životni vijek vozila i izazovi s infrastrukturom za punjenje čine autobuse skupljima na dugi rok.
Problematični signal politike: Promicanje XXL autobusa kao „zamjene za tramvaje“ u konačnici bi moglo potkopati predanost proširenju željezničkih usluga – suprotno preporukama istraživanja mobilnosti i klimatske politike.
Zaključak: Mega autobusi kao most, a ne kao izgovor
Predloženi dvozglobni autobusi mogu pružiti kratkoročno olakšanje – posebno na rutama s rastućom potražnjom putnika i bez predvidljivog širenja tramvaja. Ali ne smiju se koristiti kao alibi za beskonačno odgađanje razvoja tramvaja.
Iskustvo iz drugih europskih gradova pokazuje da visokoučinkovit, elektrificirani sustav javnog prijevoza treba oboje: moderne autobuse i rastuću mrežu lake željeznice.
Umjesto ideološki nabijene rasprave „ili-ili“, Berlinu je potreban pragmatičan pristup „i-i“: autobusi velikog kapaciteta kao fleksibilna privremena mjera gdje je to potrebno – ali tramvaji kao strukturna okosnica tranzicije mobilnosti.
Međutim, trenutno se čini da politička opstrukcija nadmašuje potrebu za uravnoteženom i naprednom prometnom strategijom.
Kako je prošao projekt u Hamburgu, pročitajte na ovom linku.





