Šest sati od Madrida do Pariza?

NOVI EUROPSKI ŽELJEZNIČKI PLAN: Europski željeznički plan vrijedan 550 milijardi eura mogao bi zauvijek promijeniti putovanja! Uskoro bi moglo biti jednako lako uskočiti u brzi vlak od Madrida do Pariza kao što je letjeti. Evo detalja…

To je vizija koju je Bruxelles iznio ovog tjedna, dok je Europska komisija predstavila plan vrijedan 550 milijardi eura za povezivanje glavnih i većih gradova kontinenta novom, nadograđenom mrežom brzih željeznica do 2040. godine.

Projekt je golemog opsega i ambicije. Ne radi se samo o bržim vlakovima, već o preoblikovanju načina na koji se Europljani kreću – i odvraćanju putnika od kratkih letova i dugih putovanja autocestom. Plan također dolazi u trenutku kada su europske vlade pod pritiskom da smanje emisije, smanje zagušenja i poboljšaju veze između država članica koje se još uvijek osjećaju čudno nepovezano.

Španjolska i Portugal stoje u samom središtu ove vizije.

Madrid–Pariz i Madrid–Porto: Novi brzi koridori za 2040.

Komisija je potvrdila da će jedan od novih prioritetnih koridora omogućiti putnicima putovanje od Madrida do Pariza za oko šest sati, dok će drugi spojiti Madrid s Portom za nešto više od četiri sata.

Ove bi se rute nadovezale na već najavljenu brzu prugu Madrid-Lisabon, čija se izgradnja očekuje do 2034. godine, a koja bi dva iberijska glavna grada dovela na udaljenost od tri sata. Ta bi se pruga zatim povezivala sa sjeverom preko baskijskih brzih ruta, izravnije povezujući cijeli Iberijski poluotok s Francuskom.

Predstavljajući plan, europski povjerenik za promet Apostolos Tzitzikostas naglasio je da se ovdje radi o više od praktičnosti ili turizma

„Europa ne može pravilno funkcionirati ako veliki dijelovi jedinstvenog tržišta ostanu slabo povezani“, rekao je, dodajući da je u „stalnim razgovorima“ sa španjolskim, francuskim i portugalskim ministrima kako bi se osiguralo da je Iberijski poluotok u potpunosti povezan željeznicom i cestom u nadolazećim godinama.

Trenutno Španjolska već ima najveću mrežu brzih željeznica u Europi – daleko veću od francuske po izgrađenim kilometrima

Ipak, jedna od najupečatljivijih slabosti bio je nedostatak učinkovitih prekograničnih veza, posebno preko Pirineja, gdje su infrastruktura, kašnjenja u planiranju i geografske prepreke desetljećima usporavale napredak. Komisija to naziva „uskim grlom“, koje sada želi ukloniti obvezujućim građevinskim prekretnicama postavljenim za 2027. godinu.

Ideja je jednostavna: osigurati da su glavna europska čvorišta povezana vlakovima koji voze brzinom od 200 km/h ili više, s mogućnošću postizanja brzine iznad 250 km/h tamo gdje ulaganje ima smisla. Ako se plan ostvari, putovanja poput Sofije do Atene mogla bi se dramatično smanjiti, na oko šest sati sa sadašnjih 13 i pol.

Kako bi konkurencija mogla sniziti cijene karata diljem Europe

Ali brzina je samo dio priče. Komisija se također snažno kladi na konkurenciju kao način snižavanja cijena i podizanja standarda usluga. I ovdje je Španjolska ponovno postala referentna točka.

Kada su usluge velike brzine između Madrida i Barcelone otvorene za operatere izvan nacionalnog prijevoznika Renfea – s francuskim Ouigom i talijanskim Iryom koji je podupirao na tržištu – dogodilo se nešto izvanredno. Cijene karata pale su za oko 40 posto.

Putnici su odjednom pronašli više opcija voznog reda, novije vlakove, bolji Wi-Fi u vlakovima i, ironično, ugodnije iskustvo nego kod mnogih zrakoplovnih kompanija. Bruxelles želi da se ista promjena dogodi diljem Europe i vjeruje da će putnici, nakon što više operatera počne dijeliti glavne linije, brzo vidjeti koristi.

Naravno, sve to ovisi o nečemu daleko manje romantičnom od slikovitih vožnji vlakom diljem kontinenta: novcu. Procjena Komisije od 550 milijardi eura pretpostavlja koordinirana javna i privatna ulaganja, plus sposobnost država članica da se dogovore o financiranju, planiranju i regulaciji – što nije uvijek jača strana Europe.

Komisija kaže da će se zalagati za „Pakt ulaganja u brze željeznice“, koji bi okupio vlade, operatere infrastrukture i banke kako bi osigurali potrebna sredstva.

Tu je i pitanje političke volje

Neke su zemlje povijesno davale prioritet svojim zračnim mrežama ili sustavima autocesta. Drugi su sporije liberalizirali željezničke usluge. A mnoge nacionalne željezničke tvrtke dugo su se opirale otvaranju ruta konkurenciji.

Ipak, Bruxelles inzistira na tome da koristi idu daleko dalje od bržih gradskih odmora. Proširenje brzih željeznica oslobodilo bi kapacitet na konvencionalnim prugama, omogućivši više noćnih vlakova, više prostora za teretni promet i bolju vojnu mobilnost – nešto što je dobilo na hitnosti od rata u Ukrajini. Također bi podržalo turizam i regionalni razvoj, posebno u područjima koja se danas čine izvan centra.

Zasad je to i dalje plan – ambiciozan, skup i, na nekim mjestima, politički osjetljiv. Ali ideja da se uđe u vlak u Madridu i izađe šest sati kasnije ispod Eiffelovog tornja više nije znanstvena fantastika. To je projekt s vremenskim okvirom, proračunom i jasnom političkom podrškom.