Kontrola pristupa u zdravstvu

Kako pomiriti sigurnost i otvorenost kontrole pristupa u suvremenim zdravstvenim ustanovama? Odgovor je u novim tehnologijama koje od zdravstvenih ustanova više neće tražiti da rade nepovoljne kompromise u pogledu otvorenosti prema pacijentima i njihove zaštite

Piše: Mirza Bahić ; E-mail: redakcija@asadria.com

Kontrola pristupa u zdravstvenom sektoru opterećena je paradoksom. U drugim sektorima ovaj dio sigurnosne slagalice ograničava pristup zaštićenim prostorima bez potrebe da se posebno prilagođava korisnicima, izuzev zadržavanja elementarne pristupačnosti. S druge strane, bolnice, domovi zdravlja i ambulante su mjesta koja održavaju praksu cjelodnevne otvorenosti i pristupačnosti za što širi spektar korisnika.

Nevidljiva ali beskompromisna

Bolnice su ustanove za zaštitu i čuvanje života, zbog čega i pacijenti i medicinsko osoblje s razlogom očekuju da će se s istom posvećenošću pristupiti i zaštiti njihove privatnosti i sigurnosti. Istovremeno, većina medicinskih ustanova mora njegovati i načelo pristupačnosti jer tamo u svako doba dana morate moći potražiti pomoć i dobiti je u najkraćem mogućem roku. S druge strane, pretjerano nametljiv i strog sustav kontrole pacijenata i posjetitelja može izazvati osjećaj nelagode i navesti ih da potraže mjesto na kojem će se osjećati ugodnije.

Ipak, same prijetnje ovim ustanovama su dovoljno stvarne i česte da bi im se pristupalo stihijski. Sigurnosni problemi u bolnicama obuhvaćaju širi spektar rizika, od ugrožavanja zdravlja u vidu nanošenja povreda, otmica i ucjena te prijetnji nasiljem, do ugrožavanja privatnosti pacijenata, krađe podataka, opreme i lijekova i pojave neželjenih posjetitelja. U konačnici, bolnice su mjesta gdje su ljudski životi često na kocki i dodatni vidovi ugrožavanja života i tjelesnog integriteta su posljednja stvar koju pacijenti, osoblje i menadžment žele imati kao dodatnu brigu.

Uz pacijente, ništa manje važna nije zaštita medicinskog osoblja, odnosno liječnika, medicinskih sestara i radnika na održavanju, među kojima su prve dvije skupine najčešće na udaru. Prema istraživanjima, zdravstveni radnici imaju pet puta veću vjerojatnost da će se suočiti s nasiljem na radnom mjestu u usporedbi sa zaposlenima u drugim sektorima, što naglašava hitnost rješavanja ovih sigurnosnih izazova.

Zdravstveni radnici imaju pet puta veću vjerojatnost da će se suočiti s nasiljem na radnom mjestu u usporedbi sa zaposlenima u drugim sektorima

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da gotovo 40% zdravstvenih radnika doživljava fizičko nasilje na poslu. Sale za operacije, ambulante za pretrage sa skupom opremom i sobe za boravak osoblja zbog toga trebaju biti strogo odvojene od prostora koji su otvoreni javnosti, kao što su čekaonice i trijažne stanice. Tu kontrola pristupa mora postojati kao nevidljiva, ali ništa manje robusna granica koja razdvaja dva svijeta.

Izazovi cjelodnevnog režima rada

I režim rada u bolnicama jedan je od razloga zašto je fleksibilnost kontrole pristupa u ovim ustanovama važna jednako koliko i nivo zaštite. Zdravstvena zaštita je cjelodnevni posao koji je već po svojoj prirodi dinamičan i nepredvidiv. Raspored rada osoblja često se odvija po nepredviđenim obrascima koji se ne oslanjaju samo na smjene nego uvelike ovisi i od hitnih slučajeva, epidemija, prirodnih nesreća i slično.

Zato suvremeni sustavi kontrole pristupa u ovim objektima moraju ponuditi fleksibilnost za prilagođavanje nepredvidivom režimu rada, uz istovremeno omogućavanje glatkog pristupa konkretnim zonama za ovlašteno osoblje.

Tu je i jedinstvena institucija posjeta pacijentima koju korisnik sustava kontrole pristupa mora uzeti u obzir. Rizici po osoblje i pacijente smanjuju se ograničavanjem potencijalnih prijetnji kroz upravljanje procesima odobravanja ulaska u objekte i prostorije, čime se potiče kreiranje sigurnijeg okruženja. To se realizira kroz pojednostavljenu koordinaciju smjena, ograničavanje pristupa grupama korisnika i terminima posjeta, te napredno upravljanje posjetiocima.

Neovlašteni pristup imovini ugrožava živote

Moderne zdravstvene ustanove su i mjesta na kojima se čuva vrijedna i skupa imovina, poput medicinske opreme za preglede, lijekova u bolničkim apotekama i medicinskih kartona pacijenata koji se tretiraju kao povjerljiva dokumentacija. Sve ovo naglašava potrebu za rješenjima za kontrolu pristupa koja će biti fleksibilna u smislu pružanja podrške za nesmetanu interakciju osoblja i pacijenata, ali i beskompromisna kada je u pitanju zaštita vrijedne imovine u ovim ustanovama.

Povreda imovine znatno utječe na kvalitetu zdravstvene zaštite, kao i na društvenu reputaciju pružalaca zdravstvenih usluga. Incidenti se kreću u rasponu od krađe predmeta, kao što su stetoskopi i termometri, do otuđenja medicinskih aparata mnogo veće vrijednosti. Krivci su obično članovi osoblja, pacijenti ili izvođači radova.

Međunarodno udruženje za zdravstvenu sigurnost i zaštitu (IAHSS) u svom istraživanju iz 2022. navelo je da je provala u medicinske centre treći najčešći vid kriminaliteta u tim objektima nakon remećenja javnog reda i napada. Prema tim podacima, usljed neadekvatne kontrole pristupa, krađe u bolnicama su porasle za skoro 6% na stotinu kreveta u odnosu na samo godinu dana ranije.

Ipak, krađa medicinske opreme je dosta složeniji problem u odnosu na puko otuđenje stvari. Točno je da krađa opreme zdravstvenim ustanovama nanosi veliku materijalnu štetu. No, “nevidljivi” dodatni trošak su povećani troškovi zdravstvene zaštite i usluga, jer organizacije nastale troškove najčešće prenose na buduće pacijente. Osim toga, ovaj vid ugrožavanja sigurnosti ima i nematerijalnu komponentu kroz potencijal da nanese direktnu štetu samim pacijentima, u slučaju da do krađe opreme dođe u najhitnijim medicinskim slučajevima.

Zaštita imovine bolnice kroz kvalitetniju kontrolu pristupa postiže se kroz implementaciju dovoljno naprednog sustava koji će zaštititi medicinsku opremu i osobne predmete pacijenata na bazi primjene hijerarhije privilegija, upravljanja posjetiteljima i vođenja evidencije o događajima.

Krađa opreme ima i nematerijalnu komponentu kroz potencijal da direktno naškodi samim pacijentima u slučaju da do nje dođe u hitnim medicinskim slučajevima

Krađe povjerljivih podataka

Kontrola pristupa u zdravstvu obuhvaća fizički pristup objektima, kao što su bolnički odjeli i administrativne prostorije, kao i digitalni pristup elektronskim zdravstvenim kartonima i drugim osjetljivim informacijama.

Zato je osiguravanje adekvatne kontrole pristupa podacima u zdravstvenim ustanovama esencijalno i za zaštitu privatnosti pacijenata. Jednako važna je i usklađenost s propisima kao što su Zakon o prenosivosti zdravstvenog osiguranja i odgovornosti (HIPAA) u SAD-u ili Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) u Evropskoj uniji.

Ovi propisi podrazumijevaju primjenu mjera kao što su autentifikacija korisnika, enkripcija, kontrola pristupa zasnovana na ulogama (RBAC) i vođenje evidencije za ograničavanje pristupa informacijama o pacijentu na osnovu principa najmanjih privilegija. Tako se štiti povjerljivost informacija o zdravlju pacijenata i smanjuje rizik od povrede podataka kroz neovlašteni pristup.

Šta sektor zdravstva traži od kontrole pristupa?

Zbog svega navedenog, sustavi kontrole pristupa u suvremenim medicinskim ustanovama moraju odgovoriti na znatno širi spektar sigurnosnih potreba koje se tiču specifičnosti njihovog načina poslovanja. Jedan od osnovnih preduvjeta je sofisticiran sistemski dizajn koji će jednako dobro služiti i javnim i zaštićenim prostorima.

Bolnicama su potrebna rješenja za kontrolu pristupa koja se neprimjetno uklapaju u njihov arhitektonski raspored, a da istovremeno nude robusne sigurnosne mjere. Pouzdanost je još jedna ključna stavka jer su bolnice ustanove koje nemaju radno vrijeme od devet do pet i stalno su otvorene kako bi pružile pravovremenu njegu svakom pacijentu.

Kontrola pristupa u zdravstvu je otežana i činjenicom da klinički centri često obuhvaćaju komplekse sa više zgrada. Ona se, pri tome, mora povezati s drugim sustavima u tim objektima, kao što su videonadzor ili protupožarni alarmi. Kako imaju presudnu ulogu u izvanrednim situacijama, sustavi kontrole pristupa u bolnicama moraju osigurati glatku integraciju s vatrodojavom i videonadzorom. U izvanrednim situacijama, moraju podržati i procedure brze evakuacije, uz mogućnost prilagođenog ažuriranja u realnom vremenu za interventno osoblje na terenu.

Kako kontrolirati višak pristupnih točaka?

U drugim sektorima, prostori zgrada često su nedostupni za širu javnost, tako da njihova zaštita uz standardni sustav akreditiva obično daje dovoljno dobre rezultate. S druge strane, medicinske ustanove najčešće imaju brojne pristupne točke za javnost, uz ograničen broj sigurnosnog osoblja i primjenu politike opće otvorenosti svima koji traže pomoć.

Privremena opcija je smanjenje pristupnih točaka za izbjegavanje sigurnosnih incidenata, poput neovlaštenog pristupa, bijega pacijenata ili otmica. Nažalost, to je moguće samo u početnoj fazi izgradnje objekta, čiji se kapaciteti s vremenom neminovno šire. Kako uskraćivanje pristupa glavnoj ulaznoj točki nije opcija, bolnice moraju dati prioritet samo najosjetljivijim prostorima i primijeniti odgovarajuću kontrolu pristupa baziranu na ulogama. Na primjer, pacijenti ne bi trebali moći slobodno pristupati bolničkoj apoteci ili sobama sa zdravstvenim kartonima drugih pacijenata.

Kontrola pristupa na bazi privilegija može smanjiti vjerojatnost da će posjetitelji izvršiti krađu. U slučaju nepredviđene nezgode, evidencija korištenja pristupnih točaka je važna kao izvor vrijednih podataka koji će pomoći u privođenju krivaca. Osim toga, same pristupne tačke u ustanovi korisno je podijeliti na standardna i sigurnosno osjetljiva područja, odnosno odjele ili zone za koje postoji veća vjerojatnost od pojave sigurnosnih problema. Tim prostorima je potrebna stroža kontrola pristupa ako se procijeni da u slučaju neovlaštenog upada može doći do ozbiljnog narušavanja sposobnosti zdravstvene ustanove da pruži visokokvalitetnu njegu pacijentima.

Zbog svega navedenog najpovoljnija opcija za kontrolu pristupa u ovakvim ustanovama su napredni sustavi koji tokom cijelog dana odobravaju privilegije pristupa prema ulogama, a uz fleksibilne opcije ograničavanja pristupa. Istovremeno, ovako osmišljena kontrola pristupa mora ponuditi i dugoročnu isplativost kroz skalabilnost i fleksibilnost u konfiguriranju pristupnih zona.

AI podržava automatizaciju pristupa

Trendovi u zdravstvu odraz su globalnih kretanja na tržištu kontrole pristupa. Ono se nakon pandemije oporavilo i doživjelo snažan rast tijekom 2021. i 2022. godine, uz vrijednost koja se procjenjuje na 13,3 milijardi dolara. Najvažnije za zdravstvo ipak je temelj na kojem je ostvaren ovaj rast, a to je tehnološki napredak koji omogućava kreiranje prilagođenijih, odnosno bolje integriranih rješenja. To se u prvom redu odnosi na mobilno upravljanje pristupom, biometriju, integracije u okviru interneta stvari i beskontaktna rješenja.

Osim integracije s vatrodojavnim i evakuacijskim sustavima, kontrola pristupa u bolnicama mora ići korak dalje i ponuditi jednako uspješne integracije s videonadzornim sustavima, protuprovalnim alarmima i ostalim tehnološkim platformama. Zato se u posljednjih nekoliko godina u sektoru zdravstva prepoznavanje lica širi “požarnom” brzinom. Pokretački faktori uključuju poboljšanu sigurnost, automatizaciju pristupa radnom mjestu i besprijekorno korisničko iskustvo.

Jedno od novih rješenja na tržištu koje prepoznaje važnost ove strategije je BioStation 3 sustav tvrtke Suprema, koji podržava integrirano upravljanje cijelim sustavom kontrole pristupa. U slučaju bolnica, to donosi pogodnosti u segmentu upravljanja posjetiteljima i pacijentima kao ključnim segmentima kontrole pristupa.

Za upravljanje pristupom koristi se integracija sa VoIP interfonom i RTSP (Real Time Streaming Protocol) videonadzorom s bilo koje lokacije. VoIP interfon omogućava neometanu komunikaciju sa svim vratima, dok videonadzor u realnom vremenu podiže nivo sigurnosti i omogućava cjelodnevnu kontrolu za sve pristupne točke. Ovaj vid kontrole spušten je na nivo vrata kao kontaktnih točaka kojim obiluju sve zdravstvene ustanove. BioStation 3 se s njima povezuje kao terminal sa skupom funkcija koje trebaju olakšati autentifikaciju i sortiranje korisnika objekata.

BioStation 3 koristi opciju za beskontaktnu autentifikaciju, koja bolnicama nudi i važne higijenske pogodnosti u smislu sprečavanja širenja zaraznih bolesti. Tu je i fleksibilnost u odabiru najprikladnije metode za zadatak filtriranja pristupa. One se kreću u rasponu od autentifikacije lica i mobilnog pristupa uz QR kodove sve do bar-kodova i RFID kartica. Za lakšu instalaciju i skalabilnost, ovaj sustav se može postaviti na gotovo svaki tip vrata u zdravstvenim ustanovama, uključujući i vanjski perimetar uz podržani standard otpornosti na prašinu i mehaničke udare IP65 i IK06.

 Više potražite na ovom linku