Wiesbaden pomaže građanima koji se boje sami hodati gradskim ulicama
Grad pokreće telefonsku liniju kako bi ljudima ponudio nekoga s kim mogu razgovarati na putu kući
Wiesbaden je jedan od prvih njemačkih gradova koji se počeo baviti problemom nesigurnosti kada hodate kući kasno navečer. Savjetodavni odbor za strance je pozvao predstavnike udruge Heimwegtelefon iz Dresdena da održe javne sastanke, kao i da pomognu u raznim kampanjama u ovoj novoj godini.
Heimwegtelefon nudi jedinstvenu uslugu koja pokriva cijelu Njemačku. Omogućuje ljudima koji idu kući i osjećaju strah da nazovu dežurnu liniju i povežu se s volonterom. Volonter će ostati na telefonskom razgovoru s pozivateljem dok se ne vrate kući na sigurno ili će reagirati pozivanjem policije ako bude potrebno.
Popularizacija usluge
Najveći doprinos grada u njihovoj suradnji s Heimwegtelefonom je sponzoriranje i partnerstvo s tvrtkama kako bi se usluga proširila na lokalno stanovništvo. Osobito će ugostiteljstvo s restoranima i barovima preuzeti aktivnu ulogu u popularizaciji Heimwegtelefona.
Noćni život u Wiesbadenu glavni je izvor noćnih boravaka, a neki se barovi odlučuju za naljepnice i podmetače s telefonskim brojem organizacije.
Osim toga, prema izjavi za tisak od strane grada, prenosi TheMayor, postojanje usluge može pomoći ljudima da se osjećaju sigurnije. Predstavnica Savjetodavnog odbora za strance Maria Kratz-De Lucch objasnila je da iako nije ni blizu iste razine zaštite kao kod pratnje ili vožnje, imati nekoga s vama na telefonu može spriječiti mnogo tjeskobe i dati ono malo sigurnosti ako je potrebno.
Heimwegtelefon i 2021. u brojkama
Prema izjavi za tisak, iako usluga još nije iznimno raširena, stječe veliku popularnost. Berenike Schmalfuss, predsjednica udruge Heimwegtelefon citirana je u izjavi za medije, objašnjavajući da iako su žene njihovi primarni korisnici, muškarci također posežu za njima kada se osjećaju ugroženo.
U 2021. godini udruga je primila oko 8000 poziva. 76% pozivatelja su bile žene, 22% su bili muškarci, a oko 2% su bili različiti. Od svih njih, organizacija je morala pozvati policiju u samo 15 slučajeva, što predstavlja 0,2% poziva, što je vrlo dobar postotak.
Svaki telefonski poziv počinje tako što pozivatelji daju volonterima svoja imena i mjesto gdje se nalaze, tako da ih organizacija može predati policiji ako je hitno. Međutim, Schmalfuss je istaknuo i kako postoje mnoge situacije u kojima ljudi, osim akutnih hitnih slučajeva, trebaju nekoga da ih prati na telefonu.
