Gradovi imaju AI strategije, timove i milijune – ali tehnologija još ne rješava probleme građana

Gradovi ulažu milijune u umjetnu inteligenciju, osnivaju posebne timove i pišu ambiciozne strategije. Ali novo globalno istraživanje pokazuje neugodan paradoks: tehnološka spremnost ne znači nužno i bolje usluge za građane. Ključna razlika nastaje tek kada grad prijeđe s planova na stvarnu primjenu.

Umjetna inteligencija ubrzano ulazi u gradske uprave: od upravljanja prometom i infrastrukture do komunikacije s građanima, planiranja javnih usluga i predviđanja problema. Međutim, najnoviji podaci upozoravaju da postoji velika razlika između grada koji je spreman koristiti AI i grada koji ga doista uspješno koristi.

Tu razliku posebno ističe novi Intelligent Cities Index Boston Consulting Groupa (BCG), o kojem izvještava Cities Today. Indeks obuhvaća 61 grad u 39 zemalja, a gradove uspoređuje kroz 35 pokazatelja u pet područja: rezultate, strategiju, primjenu tehnologije, način rada i preduvjete za razvoj.

London prvi, ali ni najbolji gradovi nisu dobri u svemu

Rezultati su zanimljivi upravo zato što ruše jednostavnu pretpostavku da će grad s najboljom digitalnom strategijom automatski imati i najbolje rezultate.

Na vrhu BCG-ova poretka nalazi se London s 85 bodova, a slijede Dubai, New York, Washington i Amsterdam s po 80 bodova. Ipak, nijedan od promatranih gradova nije vodeći u svih pet područja. Među gradovima koji se posebno ističu načinom organizacije i rada nalaze se New York, Singapur, Seul, London, Berlin, Dubai, Barcelona, Boston, Dallas i San Francisco.

Problem je u tome što postojanje strategije, posebnog gradskog AI tima ili kvalitetnog sustava upravljanja projektima samo po sebi ne jamči da će tehnologija prijeći iz prezentacije i pilot-projekta u svakodnevni život stanovnika.

BCG je, naime, pronašao gradove s vrlo snažnim institucionalnim kapacitetima koji relativno sporo pretvaraju svoje mogućnosti u konkretne usluge, ali i gradove sa skromnijim početnim uvjetima koji su ostvarili značajne rezultate u primjeni. Drugim riječima, AI spremnost i AI uspješnost nisu ista stvar.

Sličan problem već se mogao vidjeti u ranijem istraživanju Bloomberg Philanthropies. Prema podacima platforme City AI Connect, gotovo tri četvrtine anketiranih gradova istraživalo je, testiralo ili već primjenjivalo generativnu umjetnu inteligenciju, ali samo je 11 posto ulagalo u razvoj odgovarajućih sposobnosti zaposlenika, dok je tek 13 posto uspostavilo pravila i smjernice za njezinu uporabu.

To dobro pokazuje koliko brzo tehnološko oduševljenje može prestići sposobnost gradske uprave da novu tehnologiju organizirano i odgovorno uvede u rad.

Najteži korak: od pilot-projekta do stvarne gradske usluge

Jedna od ključnih poruka novog BCG-ova istraživanja jest da gradovima nisu potrebni samo stručnjaci i tehnologija, nego i vrlo jasna odgovornost za provedbu. Mora se znati tko vodi projekt, tko donosi odluke i tko uklanja administrativne, regulatorne i organizacijske prepreke.

Posebno je važna sposobnost prelaska s proof-of-concept projekata na stvarnu primjenu velikih razmjera. Grad može imati desetke zanimljivih AI eksperimenata, ali ako nijedan ne postane trajni dio javne usluge, njihov učinak na život stanovnika ostaje ograničen. BCG zato naglašava potrebu mjerenja stvarnih rezultata, a ne samo broja uvedenih tehnologija.

Takav pristup sve snažnije zagovaraju i međunarodne institucije. ITU u svojim preporukama za gradove navodi da bi gradske vlasti trebale provoditi procjene transparentnosti algoritama, koristiti otvorene standarde pri javnoj nabavi, ulagati u podatkovnu infrastrukturu i procjenjivati tehnologiju prema tome poboljšava li stvarno život ljudi.

Postoje i primjeri kako takva primjena može izgledati. Čileanski Las Condes analizirao je oko 100.000 poziva građana i više od tisuću često postavljanih pitanja te razvio interni generativni AI alat Sofia, koji gradskim zaposlenicima pomaže davati ujednačenije odgovore stanovnicima. Umjetna inteligencija ovdje nije uvedena zato da bi grad izgledao tehnološki napredno, nego radi rješavanja konkretnog problema – različitih odgovora građanima na ista pitanja.

Pametan grad neće se mjeriti količinom tehnologije

Nova generacija međunarodnih pokazatelja zato sve manje pokušava odgovoriti samo na pitanje ima li neka uprava podatke, stručnjake, strategiju i računalnu infrastrukturu. Važnije postaje pitanje što je grad s tim resursima napravio.

I Oxford Insightsov Government AI Readiness Index posljednjih godina prilagođava metodologiju upravo brzini kojom se mijenja umjetna inteligencija. Njegovo izdanje za 2025. obuhvaća 195 vlada i naglašava da javna korist od AI-ja ne ovisi samo o korištenju tehnologije u upravi, nego i o sposobnosti države da djeluje kao regulator, kupac i pokretač inovacija.

Iskustvo gradova pokazuje da bi sljedeća faza razvoja pametnih gradova stoga mogla biti znatno manje spektakularna od prethodne. Umjesto utrke u broju senzora, digitalnih blizanaca, chatbotova i AI platformi, uspjeh će se sve više mjeriti kraćim čekanjem na dokumente, boljim javnim prijevozom, učinkovitijim održavanjem infrastrukture, manjim troškovima i kvalitetnijom komunikacijom s građanima.

To je ujedno možda i najvažnija poruka BCG-ova istraživanja: grad ne postaje inteligentan kada nabavi umjetnu inteligenciju, nego kada je uspije pretvoriti u mjerljivo bolju svakodnevicu svojih stanovnika.