Gradovi sjede na rudniku podataka, a ne znaju koliko vrijedi

Gradovi već znaju koliko troše na rasvjetu, gdje nastaju gužve i kada zrak postaje opasan. Što kada bi te podatke povezali i počeli predviđati probleme prije nego što nastanu? Budućnost pametnih gradova ne ovisi samo o senzorima i umjetnoj inteligenciji, nego o povjerenju građana i mudrim odlukama.

Podaci postaju jedan od najvrjednijih resursa suvremenih gradova. Njihovo prikupljanje, povezivanje i analiza omogućuju učinkovitije upravljanje prometom, energijom, komunalnom infrastrukturom i javnim uslugama. Međutim, istodobno otvaraju pitanje koje bi moglo odrediti budućnost urbanog razvoja: tko zapravo upravlja gradskim podacima i u čijem se interesu oni koriste?

Kako ističe portal Tomorrow.City, podaci su postali nova strateška sirovina digitalnog gospodarstva. Zahvaljujući razvoju interneta stvari (IoT), mobilnih mreža pete generacije, umjetne inteligencije i napredne analitike, gradovi danas mogu dobiti gotovo trenutačan uvid u funkcioniranje svojih sustava.

No prava vrijednost podataka ne proizlazi iz njihove količine, nego iz sposobnosti da ih gradske uprave pretvore u kvalitetnije odluke, manje troškove i bolji život građana.

Od prometnih gužvi do potrošnje energije: Grad koji razumije samoga sebe

Zamislimo grad u kojem semafori automatski prilagođavaju svoj rad stvarnom prometnom opterećenju, javna rasvjeta troši energiju samo kada je potrebna, a komunalne službe znaju gdje će se pojaviti kvar prije nego što građani primijete problem.

Takav grad više nije samo futuristička vizija. Tehnološki preduvjeti već postoje, a pojedini gradovi postupno uvode rješenja koja podatke pretvaraju u alat za svakodnevno upravljanje.

Prema analizi Tomorrow.Cityja, podaci koje prikupljaju pametni gradovi mogu se podijeliti u šest temeljnih skupina: podaci o mobilnosti, okolišu, energiji, infrastrukturi i javnim uslugama, društveni i administrativni podaci te informacije koje stvaraju građani i poduzeća.

U području mobilnosti podaci iz GPS uređaja, javnog prijevoza, prometnih senzora i povezanih vozila omogućuju prepoznavanje prometnih obrazaca. Umjesto reagiranja na već nastale gužve, gradovi mogu predviđati prometna opterećenja i prilagođavati prometnu infrastrukturu.

Sličan pristup primjenjuje se u upravljanju okolišem. Senzori kvalitete zraka, temperature, vlage i buke omogućuju prepoznavanje područja s najvećim okolišnim opterećenjima. Povezivanjem tih informacija s meteorološkim prognozama moguće je učinkovitije planirati ozelenjivanje, zaštitu od toplinskih valova i mjere prilagodbe klimatskim promjenama.

Posebno velik potencijal postoji u komunalnim sustavima. Pametna vodomjerna infrastruktura može pomoći u otkrivanju neuobičajene potrošnje i mogućih gubitaka vode, dok analiza podataka o odvozu otpada omogućuje učinkovitije planiranje ruta komunalnih vozila.

Digitalne tehnologije mogu pridonijeti učinkovitijem upravljanju vodom i energijom, smanjenju onečišćenja te kvalitetnijim javnim uslugama

Europska komisija naglašava da digitalne tehnologije mogu pridonijeti učinkovitijem upravljanju vodom i energijom, smanjenju onečišćenja te kvalitetnijim javnim uslugama.

Pritom posebno važnu ulogu dobivaju digitalni blizanci gradova – virtualni modeli koji povezuju prostorne, infrastrukturne i druge podatke te omogućuju simuliranje različitih razvojnih scenarija.

Primjerice, prije izgradnje nove prometnice moguće je analizirati njezin očekivani utjecaj na promet, kvalitetu zraka i okolna naselja. Prije izgradnje novih stambenih četvrti mogu se procijeniti buduće potrebe za školama, vrtićima, parkiralištima i zelenim površinama.

Prema istraživanju Europske komisije o urbanim digitalnim blizancima, objavljenom u prosincu 2025., njihova primjena raste, ali još uvijek obuhvaća samo dio europskih projekata pametnih gradova. Među najvećim preprekama ostaju nepovezani informacijski sustavi, financiranje i nedostatak zajedničkih podatkovnih standarda.

Pametni grad ili digitalni Veliki Brat? Povjerenje građana postaje presudno

Iako tehnologija otvara iznimne mogućnosti, sve veće prikupljanje podataka donosi i ozbiljne izazove povezane s privatnošću, sigurnošću i demokratskim nadzorom.

Podaci o kretanju građana, korištenju javnog prijevoza, potrošnji energije ili svakodnevnim navikama mogu biti iznimno korisni za urbanističko planiranje. Međutim, njihovo povezivanje može omogućiti stvaranje vrlo detaljnih profila pojedinaca.

Čak ni anonimizacija nije uvijek dovoljna zaštita jer se kombiniranjem različitih skupova podataka ponekad može ponovno utvrditi identitet osobe.

Na taj problem upozorava i OECD u izvješću Smart City Data Governance, naglašavajući da učinkovito upravljanje gradskim podacima zahtijeva jasna pravila pristupa, transparentnost, zaštitu privatnosti i odgovornost svih uključenih dionika.

Ključno pitanje zato nije samo koliko podataka grad prikuplja, nego zašto ih prikuplja, koliko ih dugo čuva, tko im može pristupiti i kako se sprječava njihova zlouporaba

U izvornom članku Tomorrow.Cityja posebno se ističe sedam elemenata kvalitetnog upravljanja podacima: njihova kategorizacija, privola, prikupljanje, anonimizacija, pohrana, pristup i komercijalna uporaba.

Takav pristup zahtijeva suradnju gradskih uprava, tehnoloških poduzeća, stručnjaka za zaštitu podataka i samih građana.

Važno je pritom razlikovati otvorene javne podatke, koji mogu potaknuti inovacije i razvoj novih usluga, od osobnih i osjetljivih podataka čija uporaba mora biti strogo ograničena.

Dobar primjer europskog pristupa predstavljaju inicijative za razvoj zajedničkih podatkovnih prostora, u kojima se informacije mogu razmjenjivati prema unaprijed definiranim pravilima, uz očuvanje sigurnosti i kontrole nad podacima.

Europa pritom nastoji izbjeći situaciju u kojoj gradske uprave postaju potpuno ovisne o pojedinačnim tehnološkim dobavljačima.

U lipnju 2026. dovršen je razvoj EU LDT Toolboxa, europskog skupa alata otvorenog koda namijenjenog gradovima i regijama koji žele razvijati digitalne blizance i podatkovno utemeljene javne usluge.

Njegova je važnost upravo u tome što omogućuje uporabu zajedničkih standarda i interoperabilnih rješenja, čime se smanjuje opasnost od tehnološke ovisnosti i nepotrebnog ponavljanja ulaganja.

Što to znači za hrvatske gradove? Najveća prilika možda je u podacima koje već imaju

Za hrvatske gradove, osobito male i srednje, podatkovno utemeljeno upravljanje ne mora značiti pokretanje velikih i skupih tehnoloških projekata.

Naprotiv, prvi korak mogao bi biti znatno jednostavniji: utvrditi kojim podacima grad već raspolaže, gdje se oni nalaze i mogu li se međusobno povezati.

Gradske uprave, komunalna društva i javne ustanove svakodnevno stvaraju velike količine informacija o financijama, infrastrukturi, prostornom planiranju, prometu, komunalnim uslugama i potrebama građana.

Problem nastaje kada se ti podaci nalaze u različitim informacijskim sustavima koji međusobno ne komuniciraju.

Primjerice, povezivanje podataka o potrošnji energije u gradskim zgradama s informacijama o njihovoj površini, namjeni i energetskim svojstvima omogućilo bi prepoznavanje objekata u kojima se energetska obnova najviše isplati.

Slično tome, povezivanje podataka o prijavama komunalnih problema, lokacijama kvarova i troškovima održavanja moglo bi pomoći u određivanju prioriteta budućih ulaganja.

Za gradove s ograničenim proračunima takav pristup može biti posebno vrijedan jer omogućuje bolje korištenje postojećih resursa, bez nužnog povećanja rashoda.

Europska iskustva pokazuju i da uspjeh ne ovisi isključivo o tehnološkoj opremljenosti

Prema analizi interoperabilnosti pametnih gradova, među važnim preprekama nalaze se nedostatak zajedničkih pravila, nedovoljno razvijena organizacijska suradnja, manjak digitalnih vještina i nepovjerenje prema razmjeni podataka.

Zato bi svaki hrvatski grad koji želi ozbiljno pristupiti digitalnoj transformaciji trebao razviti vlastitu strategiju upravljanja podacima, odrediti odgovornosti za njihovu kvalitetu i sigurnost te uspostaviti mjerljive pokazatelje uspješnosti.

Umjesto pitanja koliko je novih senzora ugrađeno, važnije bi bilo utvrditi koliko su smanjeni troškovi javne rasvjete, koliko se brže otklanjaju komunalni kvarovi ili koliko je građanima jednostavnije ostvariti javnu uslugu.

Jednako je važno da građani imaju uvid u rezultate takvih ulaganja. Javne nadzorne ploče s razumljivim pokazateljima kvalitete zraka, potrošnje energije, komunalnih usluga ili provedbe gradskih projekata mogu pridonijeti transparentnosti i povjerenju.

Budućnost pametnih gradova stoga neće određivati samo umjetna inteligencija, digitalni blizanci ili broj međusobno povezanih uređaja.

Određivat će je sposobnost gradskih uprava da informacije pretvore u konkretne koristi za zajednicu.

Jer najpametniji grad neće nužno biti onaj koji prikuplja najviše podataka, nego onaj koji ih najbolje razumije, odgovorno koristi i pretvara u kvalitetniji, sigurniji i održiviji život svojih stanovnika.