IZ SNOVA U STVARNOST
Pauza između dva sna. To je faktički prikaz stvaralačkog procesa Daana Roosegaarda, trenutak kad se snovi pretvaraju u stvarnost, vrijeme kad ideje iz glave izlaze na papir, da bi stvarnost postala kao iz snova. Jer baš tako izgleda Van Goghova staza…
”Svako jutro probudim se oko 4 sata, zapišem nešto i onda ponovno zaspim. Izgleda da je moj mozak prepun i da mu treba taj ispušni ventil prije nego stvarno zaspim. Čudan je to, ali prekrasan trenutak.”
Puno puta sam od raznih kreativaca čuo da su im neke ideje ili rješenja za probleme do kojih budni i trezveni nisu mogli doći, došli u nekom (polu)snu. Nitko to nije tako opisao kao Daan Roosegaarde, četrdesetjednogodišnji nizozemski umjetnik.
On za sebe voli reći da je tehno-poeta. U njegovim se radovima spajaju i prepliću tehnologija i umjetnos. Puno je puta za njih rečeno da snove pretvaraju u stvarnost. Kada se u uzme u obzir da je puno toga iz Daanove glave na papir izašlo pred zoru, u pauzi između dva sna. Nije to samo poetski opis njegovog djela, nego i faktični prikaz njegovog stvaralačkog procesa. Doslovce iz snova u stvarnost.
Riječ koja se uporno pojavljuje u priči o radovima Daana i njegovih suradnika okupljenih u dva Studia Roosegaarde (jedan u Nizozemskoj a drugi u Kini) je schoonheid. Poslužili smo se nizozemskom riječi jer ona u sebi ima dva različita značenja. Schoonheid se, u zavisnosti od konteksta, može prevesti kao ljepota ili kao čistoća.
Zajednička crta projekata ekološka svijest i borba
U kontekstu Roosegaardovih projekata, ta se dva značenja spajaju u jedno. Oba su istovremeno primjenjiva: radovi su mu vizualno impresivni i fascinantni. Zajednička crta svih njegovih projekata je ekološka svijest i borba. Ne samo protiv novog zagađenja nego i za čišćenje postojećeg. I to ne samo na Zemlji, nego i u Svemiru.
U seriji članaka o pametnim gradovima, bit će ih nekoliko i o Daanu Roosegaardeu i njegovoj pametnoj umjetnosti. Jer, iako ima planove za umjetničke i ekološke intervencije u Svemiru, glavnina njegovih radova napravljena je za urbane sredine. Većina ljudi je za Daana Roosegaardea prvi put čula prije šest godina.
I to kada je svijet obišla vijest o Van Goghovoj stazi. Pa ćemo, dijelom zbog toga, a dijelom i zato što se svojim svjetlucavim štimungom odlično uklapa u ove, kako ih Nizozemci zovu donkere dagen voor Kerst. Mi ćemo priču o Daanu i njegovim radovima započeti Van Goghovom stazom. Tamni dani prije Božića, dani su i noći kad se pali najviše svijeća i lampica. I zvjezdica.
ZVJEZDANA STAZA
kojom bi i danas, iz Neuena u Eindhoven, Van Gogh išao kupiti slikarski materijal. Roosegaarede i „Heijmans“ dvije godine su radili na premazu koji danju upija, a noću isijava svjetlost na stazi koja spaja dva nizozemska nasljeđa: Van Goghovo umjetničko i „Philipsovo“ tehnološko.
U sklopu obilježavanja 125 godina od slikareve smrti, dio biciklističke staze u kraju u kojem je Van Gogh dvije godine živio, svijetli zvjezdama iz Zvjezdane noći. Jedne od njegovih najpoznatijih slika. Roosegaarde i ”Heijmans”, vodeća nizozemska građevinska firma, dvije su godine radili na premazu. U kojem je na tisuće svjetlucavih kamenčića raspoređeno na isti način kao i zvijezde u Van Goghovoj slici. Danju upijaju sunčevu, a noću isijavaju svoju svjetlost.
Za stazu je rečeno da kulturno nasljeđe istovremeno i slavi i povezuje s tehnološkim napretkom. Ta je povezanost još jača kada se uzme u obzir da povezuje Nuenen i Eindhoven. Selo u kojem je Van Gogh živio i grad u koji je odlazio kupiti slikarski materijal. Ona spaja ne samo te gradove, nego kombinacijom umjetnosti i tehnologije, spaja i dva nizozemska ponosa i nasljeđa. Van Goghovo umjetničko i ”Philipsovo” tehnološko.
”Philips”, kasnije poznat po brojnim drugim elektroničkim uređajima, od prvih televizora do suvremene bolničke aparature, je 1891. osnovan u Eindhovenu kao tvornica žarulja. Sedmerokatna upravna zgrada je na svom najvišem katu imala odjel za njihovo testiranje. Sedmi joj je kat blještio i danju i noću. Stoga su je prozvali Lichttoren (Svijetleća kula).
Za Van Goghovu ili Zvjezdanu biciklističku stazu koja je dio puno većeg Roosegaardeovog projekta Smart Highway, neki su, slikovito, rekli da je to mjesto na kojem su se spojili povijest i budućnost. Drugi su, puno prozaičnije, pohvalili stazu jer je njeno osvjetljenje, za razliku od klasične svjetlosne infrastrukture, puno ugodnije oku i okolišu.
Najljepše ju je opisao sam autor: ”Postoje ljudi koje fascinira tehnologija i žele napraviti nešto energetski samoodrživo. Postoje i ljudi koji na suvremen način žele doživjeti staru kulturnu baštinu. Postoje i momci koji bi svoju djevojku htjeli izvesti na neko posebno mjesto. A postoje i umjetnici, poput mene, koji bi sve to nabrojano htjeli spojiti i nešto novo, nevjerojatno poetsko, stvoriti.”
SCHOONHEID, S OBA ZNAČENJA
Možda manje zahtjevna od njegovih ranijih radova, ali ništa manje progresivna. Ponukana ovom stazom Melanie Schultz van Haegen, nizozemska ministrica za infrastrukturu, skratila predviđeni rok te najavila da će do 2030. nizozemske auto-ceste biti energetski samoodržive.
Povjesničari umjetnosti su rekli da je, u usporedbi a Roosegaardovim kasnijim radovima, ova staza tehnološki manje zahtjevna. Zato ništa manje progresivna. Fumio Nanjo, direktor Mori Art muzeja u Tokiju, kaže da ovakvo referiranje na djela iz povijesti umjetnosti označava novi put. U kojem bi tehnologija mogla dalje razvijati povijesno i tradicijsko nasljeđe. I dodaje: ”Štoviše, ovakvo djelo, prekrasno i praktično, doprinosi nizozemskom urbanom pejzažu.”
Osim ljepotom, doprinosi i smanjenim zagađenjem. Iako je ”ozvjezdani” dio staze dug tek nešto više od pola kilometra, Roosegaarde je, od samih početaka, vjerovao da će tih 600 metara staze imati utjecaja na puno više kilometara nizozemskih cesta. Da je bio u pravu pokazalo se kada je Melanie Schultz van Haegen, nizozemska ministrica za infrastrukturu, ponukana baš ovom stazom, promijenila aktualnu politiku vlade. Skratila je predviđeni rok, te najavila da će do 2030. nizozemske auto-ceste biti energetski samoodržive.
Da ta njena najava neće ostati samo na praznim riječima, pokazalo se prije par tjedana. Tada je u promet puštena i 17km kilometara duga N 470. Prva u potpunosti energetski samoodrživa cesta, ne samo u Nizozemskoj nego i u svijetu. Roosegaarde je ministričinu odluku komentirao riječima: ”To je jedan od mojih najvećih ciljeva; ne govoriti stalno kako država treba financijski potpomagati umjetnost i kreativnost, nego pokazati kako umjetnost i kreativnost mogu inspirirati vladu u postavljanju novih, boljih, standarda života građana.”
Upitan za svoj glavni životni cilj, odgovara: ”Da me jednog dana, u budućnosti, unuci pitaju: ”Djede, što si radio kad si bio mlad”, i da im ja odgovorim da sam napravio ogromni usisavač koji je usisao svo zagađenje iz atmosfere. I da unuci onda upitaju: ”Djede, a što je to zagađenje?”
Vanja Valtrović za NL Netherlands
