Koncept ekonomije dijeljenja u kontekstu pametnih gradova

U sklopu CEKOM SmartCity.Connected Traffic projekta partner Apsolon radi na istraživanju i razvoju sustava zajedničkog korištenja resursa, infrastrukture i imovine kroz paradigmu ekonomije dijeljenja „ShaRIng“. Kao relativno novi pojam koji se masovno počeo koristiti unutar posljednjih 15 godina, ekonomija dijeljenja je redefinirala način na koji razmišljamo o uslugama, stvarima i imovini, stvarajući pritom novi ekonomski model čiji je fokus usmjeren na dijeljenje i mogućnost raspolaganja nekim resursom umjesto na vlasništvo nad njim pri čemu je pristup internetu i povezanim tehnologijama od krucijalne važnosti.

Ebay je još 1995. godine napravio prvi korak u povezivanju kupaca i prodavača bez posrednika. To je ujedno i jedna od osnovnih odrednica ekonomije dijeljenja. U međuvremenu se nije samo promijenio način na koji ljudi kupuju i koriste stvari već i način na koji obavljaju svoj posao. To najbolje prikazuju platforme poput Ubera. Uz njihovu pomoć je ljudima koji posjeduju vlastiti automobil omogućeno da zarađuju novac kao taksisti ili dostavljači. Sve to uz pogodnost da rade kako i kada to njima najviše odgovara. Iznajmljivanje privatnih prostora putem Airbnb-a za mnoge je postao unosan posao. Platforma Rover spaja osobe koje trebaju nekoga tko će prošetati ili pripaziti na njihovog kućnog ljubimca s ljudima koji su spremni odraditi taj posao kako bi sebi osigurali dodatni izvor zarade.

Uz to, valja spomenuti i Taskrabbit koji djeluje kao tržište “dijeljenja” radne snage, omogućavajući ljudima da objavljuju i nude razne vrste poslova te da se potom povezuju s ljudima koji su spremni i sposobni te poslove i odraditi. Sve navedene platforme omogućile su lak pristup potpuno novom tržištu rada svima onima koji imaju internetsku vezu, čineći tako međusobno povezane zajednice pojedinaca koji su u mogućnosti međusobno si pomoći i pritom ostvariti dodatnu zaradu. Sve te platforme omogućile su kompetitivan i nov način distribucije proizvoda i usluga direktno od jedne osobe prema drugoj. Na taj način smanjuju troškove imanja posrednika.

Prednosti paradigme ekonomije dijeljenja

Osim povećavanja pristupa mogućnostima samozapošljavanja (ljudi mogu raditi iz udobnosti svog doma i koristiti vlastito vozilo za stvaranje dodatnih prihoda ili prodavati neželjene rabljene predmete na portalima kao što su hrvatski Njuškalo ili globalna platforma Letgo), prednosti paradigme ekonomije dijeljenja su povećavanje pristupa mogućnostima samozapošljavanja su i unošenje povjerenja u zajednicu te poticanje izgradnje odnosa među ljudima i smanjena nužnost vlasništva. Danas je primjerice moguće stići od točke A do točke B uz relativno male troškove. Samim time nije potrebno izdvojiti novac za osiguranje i održavanje automobila. Slično je i s posjedovanjem alata poput bušilice, kosilice…).

Također, sa sve većom zastupljenošću ekonomije dijeljenja, crowdfunding je postao jednostavan i prikladan način prikupljanja sredstava. To čini povezujući ljude kojima je potreban novac s onima koji su taj isti novac spremni dati/uložiti.

Mogući rizici i negativni efekti

Rizici i negativni efekti su svakako privatnost (korisnici trebaju biti svjesni da platforme prikupljaju puno podataka o njima, na primjer, preferencije vezane uz neki proizvod, ali u nekim slučajevima i detaljne profile njihovih kretanja) i nepostojanje jamstva (većina platformi ne jamči kvalitetu ponuđenih roba ili usluga – kao rezultat toga, korisnici se moraju u potpunosti osloniti na ocjene drugih korisnika). Također, nedostatak regulacije u ekonomiji dijeljenja također ima određene nedostatke za pružatelje usluga u smislu radnog prava.

Postoje i negativni učinci ekonomije dijeljenja za tradicionalno poslovanje. Posredovanjem jeftinijih privatnih pružatelja usluga platforme ekonomije dijeljenja odvode brojne kupce etabliranih industrija. Na primjer, taksi industrija značajno je pogođena zbog Ubera, dok je hotelijerstvo ugroženo od strane Airbnba. Kako ekonomija dijeljenja potiče preprodaju i dijeljenje rabljenih proizvoda, to naposljetku dovodi do manje potrošnje na kupovinu nove robe, a samim time i do pada prodaje.

Ekonomija dijeljenja predstavlja priliku za gradove

Zbog svog potencijala, svojih osebujnih značajki i niza čimbenika koji se podudaraju s konceptom pametnog grada, ekonomija dijeljenja zasigurno predstavlja priliku za gradove. Stvarajući povoljno okruženje za jačanje i širenje poslovanja koja se temelje na konceptu ekonomije dijeljenja gradovi mogu bolje i brže postići ciljeve i značajke koje će ih u konačnici okarakterizirati kao pametne. Konkretno, prometni sustav već sada nudi alternativna rješenja od kojih su neka danas u punoj komercijalnoj primjeni. Kao npr. dijeljenje vožnji, povećanje udjela biciklista u prometu uz razvoj novih vrsta pogona, dijeljenje vozila koje se može odnositi na kružno, jednosmjerno putovanje ili dijeljenje osobnog vozila, usluge vožnje na zahtjev i slično.

Kako se to radi unutar CEKOM Pametni grad Rijeka

Za potrebe definiranja konkretnih projektnih ideja koje će biti predmet istraživanja i komparativne analize sustava zajedničkog korištenja resursa, infrastrukture i imovine kroz paradigmu ekonomije dijeljenja „ShaRIng“, zaposlenici Apsolona s iskustvom suradnje s klijentima iz javnog i privatnog sektora sudjelovali u ideacijskoj radionici čiji su ciljevi bili definiranje potencijalnih javnih i privatnih resursa koje je moguće utilizirati kroz primjenu ekonomije dijeljenja. Kroz navedenu su aktivnost analizirane i mogućnosti primjene koncepta ekonomije dijeljenja. I to u kontekstu pametnih gradova, kao i mogućnosti primjene koncepta s ciljem optimizacije prometa.

U tom su kontekstu definirane mogućnosti, ali i rizici i ograničenja koja se odnose na dostupna i potrebna tehnološka rješenja, regulativne izazove, financijske izazove implementacije takvih rješenja te potrebne intervencije u postojeću prometnu infrastrukturu. Ovaj je postupak generirao ukupno 9 zaokruženih, smislenih i razrađenih koncepata, odnosno mogućnosti primjene ekonomije dijeljenja u svrhu optimizacije prometa. Koncepti su zatim prošli dodatnu evaluaciju u kojoj je bitno veći naglasak stavljen na mogućnosti komercijalizacije. Naravno, i na tržišni potencijal pojedinih prijedloga.

Temeljem zaključaka druge razine odabira od 9 inicijalno predloženih koncepata odabrana su njih 4

Poticanje multimodalnog transporta

Poticanje multimodalnog transporta podrazumijeva kreiranje rješenja koje će omogućiti planiranje putovanja na području grada. To se odnosi na korištenje svih raspoloživih i građanima dostupnih načina transporta. Cilj sustava je omogućiti jednostavniji, brži i povoljniji dolazak na određenu destinaciju za korisnike. Primarno za one koji iz prigradskih naselja dolaze u središta gradova.

Dijeljenje vozila javne uprave

Dijeljenje vozila javne uprave kao cilj ima optimizaciju korištenja resursa kojima raspolažu tijela javne uprave u RH. Ono se bazira na fleet management sustavu. Također se radi i na objedinjavanju postojećih voznih parkova raznih tijela javne uprave i institucija. Objedinjavanjem voznih parkova u jedinstvenu cjelinu tijelima javne uprave omogućilo bi se smanjenje operativnih troškova povezanih s upravljanjem voznim parkom. Isto tako, sama vozila bi imala bitno veću razinu iskorištenosti i učinkovitosti.

Centralizirana opskrba tržnica

Centralizirana opskrba tržnica fokusirano je na smanjenje prometa vozila kojima se na tržnice u središtima gradova dostavljaju proizvodi za prodaju. To se izvodi kroz centralizirano skladištenje i organizaciju jedinstvene dnevne dostave potrebnih količina za sve prodavače na tržnici.

Jednostavniji dolazak na evente

Jednostavniji dolazak na evente za cilj ima smanjenje gužvi u blizini lokacije događanja za koje postoji velik interes. Misli se na događaje kao što su koncerti, predstave, kulturni događaji i slično. Također i povećanje dostupnosti kulturnih sadržaja građanima kroz pojednostavljenje dolaska i odlaska s lokacije održavanja eventa. Sustav se bazira na agregiranju potražnje za prijevozom s jedne strane (evidentiranjem interesa posjetitelja), mogućnosti ponude dijeljenja vožnji, povezivanje s postojećim taksi prijevoznicima na određenom području, kao i mogućnosti predikcije većeg broja posjetitelja na određenim rutama čime bi se omogućila proaktivnost u prilagodbi sustava javnog prijevoza u skladu sa očekivanom potražnjom ili povećanim brojem putnika.

Provedena su ukupno 42 intervjua s krajnjim korisnicima

Nakon definiranja četiri koncepta, provedena su ukupno 42 polustrukturirana intervjua s krajnjim korisnicima. Dakle, s osobama koje će operativno koristiti predložene koncepte. Isto tako i s dionicima (osobe koje imaju doticaj i dublje razumijevanje operativnog načina odvijanja pojedinih procesa koje se nekim od koncepata želi optimizirati ili promijeniti, a koji sami neće izravno koristiti opisana rješenja). Cilj ovih intervjua bio je steći dodatno razumijevanje operativnih izazova koji inicijalno nisu tako jasno vidljivi. Oni bi mogli imati značajan utjecaj na uspješnost implementacije predloženih koncepata.

Više informacija potražite na smart-ri.hr