London spaja podatke da bi pronašao beskućnike prije nego što nestanu iz sustava

London pokušava riješiti problem beskućništva povezivanjem podataka koje godinama čuvaju različite službe. Novi alat spaja tragove o kretanju ljudi između ulice, skloništa i stanovanja, otkrivajući obrasce koji bi bez zajedničke slike ostali skriveni. Može li podatak pomoći spriječiti problem prije?

Na londonskim ulicama odgovor na beskućništvo sve se više traži u nečemu što se na prvi pogled čini posve nematerijalnim – podacima. Ideja nije jednostavno prikupiti što više informacija, nego povezati zapise koji postoje u različitim sustavima kako bi grad dobio cjelovitiju sliku puta koji osoba prolazi kroz sustav pomoći.

Prema najnovijim službenim podacima, u Londonu je u jesen 2025. procijenjeno 1.277 ljudi koji su spavali na ulici tijekom jedne noći. To je tri posto manje nego godinu ranije, ali čak 208 posto više nego 2010. godine.

Jedna osoba, više sustava – ali bez zajedničke slike

Upravo tu nastupa londonski Strategic Insights Tool, razvijen kroz projekt Rough Sleeping Insights Project, koji su vodili London Office of Technology and Innovation, London Councils i Greater London Authority, uz partnere poput Bloomberg Associates i Faculty AI. Više o projektu objavio je London Office of Technology and Innovation.

Alat povezuje podatke iz triju važnih izvora: CHAIN-a, koji bilježi susrete terenskih radnika s ljudima koji spavaju na ulici; sustava In-Form, koji koriste pružatelji smještaja i prihvatilišta; te H-CLIC-a, koji sadrži podatke lokalnih vlasti o zakonskim postupcima povezanim s beskućništvom.

Problem je bio u tome što se ista osoba mogla pojavljivati u više sustava, ali bez pouzdane veze među tim zapisima. Tako je svaki pružatelj usluge mogao vidjeti samo dio priče. London je zato pokušao spojiti podatke i rekonstruirati „putovanja“ kroz sustav – od ulice do prihvatilišta, privremenog ili drugog smještaja i mogućeg ponovnog izlaska na ulicu.

Prema opisu projekta, takav pristup omogućuje lokalnim vlastima da lakše uočavaju trendove i obrasce te procjenjuju napredak prema cilju da spavanje na ulici bude rijetko, kratkotrajno i da se ne ponavlja.

Tehnologija traži podudarnosti, ali ne donosi odluke umjesto ljudi

Posebno je zanimljiva tehnološka osnova projekta. London koristi Splink, otvoreni alat razvijen za probabilističko povezivanje zapisa. Umjesto da traži potpuno identične podatke, sustav procjenjuje vjerojatnost da zapisi s različitim ili nepotpunim podacima pripadaju istoj osobi.

Britansko Ministarstvo pravosuđa opisuje Splink kao alat za povezivanje zapisa i uklanjanje duplikata iz velikih skupova podataka.

Takav sustav može, primjerice, pomoći povezati zapise koji imaju različito napisano ime ili nepotpune podatke, a zatim omogućiti analizu kretanja ljudi kroz različite dijelove sustava pomoći.

Važno je pritom naglasiti da cilj projekta nije automatizirano odlučivanje o tome tko ima pravo na određenu uslugu. Prema londonskom projektu, svrha alata je prije svega omogućiti strateškim donositeljima odluka bolji uvid u obrasce, potrebe i funkcioniranje sustava.

To može otvoriti pitanja koja je bez povezivanja podataka teško postaviti: koliko se ljudi vraća na ulicu nakon dobivene pomoći, gdje nastaju prekidi u pružanju usluga i postoje li obrasci koji bi mogli pomoći u ranijem prepoznavanju rizika.

Najveći izazov nije tehnologija, nego povjerenje

Budući da se obrađuju osjetljivi osobni podaci, zaštita privatnosti jedan je od ključnih elemenata projekta. London zato ne pokušava samo tehnički spojiti različite baze, nego je morao definirati pravila pristupa, odgovornosti i korištenja podataka.

Dodatni razlog za oprez je činjenica da podaci o beskućništvu nisu samo statistika. Iza svakog zapisa nalazi se osoba koja je u određenom trenutku došla u kontakt s javnim službama ili organizacijama koje joj pokušavaju pomoći.

Širi razmjeri problema pokazuju zašto gradovi traže nove načine korištenja podataka. U cijeloj Engleskoj je tijekom financijske godine 2024./25. 330.410 kućanstava bilo procijenjeno kao kućanstvo kojem se duguje zakonska pomoć zbog prijetnje beskućništvom ili već nastalog beskućništva.

Istodobno, službeni podaci pokazuju da je u Engleskoj u jesen 2025. procijenjeno 4.793 ljudi koji su spavali na ulici tijekom jedne noći, što je bio najviši broj od početka tog načina praćenja. London je pritom imao 1.277 takvih osoba.

Zato londonski projekt pokazuje širu promjenu u načinu na koji gradovi razmišljaju o društvenim problemima. Podaci sami po sebi neće nekome pronaći dom, ali mogu pomoći službama da vide ono što pojedinačna evidencija često skriva: cijeli put osobe kroz sustav.

Ako se taj pristup pokaže korisnim, najveća vrijednost možda neće biti u tome što London može preciznije prebrojiti ljude koji spavaju na ulici, nego u mogućnosti da ranije prepozna gdje postoje praznine u sustavu – i da pomoć stigne prije nego što privremeni problem preraste u dugotrajno beskućništvo.