O gradovima, jajima, selima… s pogledom na Nizozemsku

ŠTO JE TO GRAD?

Kada se pokrene priča o pametnim gradovima, jedna od prvih stvari s kojom se redovito suočimo je pitanje: “Što je to pametni grad?” Odgovor nije ni lak ni jednoznačan.

S druge strane, nitko ne postavlja pitanje: “Što je to grad?” Nekako se podrazumijeva se da to svi znamo. U ovom trenutku više od polovice čovječanstva živi u gradovima. Predviđa se da će u ne tako dalekoj budućnosti čak dvije trećine svjetske populacije biti gradsko stanovništvo.

Pa ipak, odgovor na pitanje što je to grad, također nije ni lak ni jednoznačan. Geografi, urbanisti, sociolozi, psiholozi i ekolozi koriste različite definicije kada žele odgovoriti što je to. I što grad razlikuje od drugih ljudskih naseobina.

Dok jedni stavljaju naglasak na veličinu i izgrađenost, kako prostora za stanovanje, tako i prateće infrastrukture. Drugi kao kriterij uzimaju stanovništvo i govore da su upravo ljudi ti koji grad čine gradom. Ili, kako Edward Glaeser u svojoj knjizi “Trijumf grada” kaže, pravi grad nije načinjen od betona, nego od svojih stanovnika.

Jedna od prvih i najčešćih definicija polazi od broja stanovnika. Ali ta odmah pada kada se postavi pitanje koji je to broj iznad kojeg ljudsko naselje postaje grad. Dok u nekim azijskim, gusto naseljenim, zemljama za mjesto koje ima manje od 100 tisuća stanovnika neće uvijek reći da je grad. U rijetko naseljenoj Skandinaviji se neka mjesta s manjim četveroznamenkastim brojem stanovnika smatraju gradovima. Zbog svih svojih popratnih sadržaja.

U posljednje vrijeme sve više je u upotrebi definicija koja u sebi uključuje kvantitativno-kvalitativnu mješavinu pojmova.

GRAD KAO JAJE

Da bi se u prošlosti neko naselje smatralo gradom, moralo je biti utvrđeno zidinama. Trebalo je imati barem jedan veliki trgovišni prostor. Često su, osim zidina i trgovišta trebale i dodatne “pravne” formalnosti: kraljevski ukazi ili vlastelinske povelje kojima se naselju priznavao status grada. Engleski arhitekt Cedric Price (1934-2003) je razvoj gradova kroz povijest usporedio s različitim načinima pripremanja jaja. Stari su gradovi kao tvrdo kuhano jaje. Centar/žumanjak je, baš kao i prigradska okolica/bjelanjak, zbijen na malo prostora i oboje su zaštićeni zidinama/ljuskom.

Razvojem industrije, kao i novih načina ratovanja koji su zidine učinili neučinkovitim i ljusku suvišnom, centar grada i okolica se šire. Takav grad se može opisati kao jaje na oko.

Danas, u vrijeme kad se, zahvaljujući novim tehnologijama i trendovima, te povećanoj mobilnosti koja omogućava da ljudi više ne moraju stanovati u blizini svoga posla i kad se navike i obilježja života u gradu i na selu sve više miješaju i sve više prožimlju, kajgana je postala najbolja metafora za grad.

Prožimanje života na selu i u gradu se, iz dana u dan, vidi na sve više primjera.

Jedan je da su stanovnici sela i grada “zamijenili” svoja prijevozna sredstva. Oni u gradu, suočeni sa skupim parkinzima i prometnim gužvama, sve češće ostavljaju svoje automobile i kreću se pješke ili biciklom. Dok stanovnici sela, zbog većih udaljenosti koje moraju prevaliti i zahvaljujući povećanom standardu, puno brže i lakše sjedaju u svoje automobile. Za većinu ljudi gradovi, a ne sela, pojam su velike potrošnje energije i zagađenja. Iako karbonski otisak gradskog stanovnika je znatno manji od karbonskog otiska stanovnika sela.

S druge strane, sve više elemenata seoskog života se izborilo za svoje mjesto u gradu. Urban farming i guerilla gardening pretvaraju neizgrađene prostore u male gradske vrtove. Po gradovima se sve više postavljaju nastambe, ne samo za ptice za ptice i pčele, nego čak i šišmiše.

VERTIKALNO, HETEROGENO i ANONIMNO

Jedni prave razliku po visini i grad nazivaju vertikalno izgrađenim mjestom. Glavnina života se odvija u stambenim i poslovnim višekatnicama. Selo je horizontalno mjesto gdje se radi na i pri zemlji. Dok društveni život se odvija po ulicama i trgovima. Drugi glavnu razliku vide u različitoj strukturi stanovnika.

Grad karakteriziraju raznovrsnije društvene, profesionalne i etničke grupe. U njemu će se naći više stranaca, više samaca i parova bez djece, kao i profesija kojih na selu nema. Gradovi su mjesta u kojima će ljudi velikog broja profesija zaposlenje naći lakše nego na selu. Dijelom zato što se u gradovima nalaze ustanove i institucije kakvih na selu nema. Dijelom i zato što su gradovi oduvijek bili inkubatori za inovacije i poduzetničke ideje.

Američki sociolog Louis Wirth (1879-1952) je grad definirao kao stalno, relativno veliko i gusto, te heterogenim individuama naseljeno mjesto. Heterogene je individue grad privukao anonimnošću koju on pruža svojim stanovnicima. Zatim slobodom koju ta anonimnost omogućava. Po njemu, srž gradskog života leži u činjenici da u gradu na maloj površini živi puno ljudi. Ali se, za razliku od seljana ti ljudi ne samo ne poznaju, nego nemaju ni potrebe upoznati se.

Nizozemski pisac Godfried Bomans kaže: “Čim netko za sobom zatvori vrata svoga gnijezda-doma, na ulici postaje samo silueta, jedan od bezimenih prolaznika”, a njegov zemljak, pjesnik Levi Weeveel razliku između sela i grada je opisao riječima: “U gradu ćete sresti puno ljudi malo puta, a na selu ćete sretati malo ljudi puno puta.”

Jedna od osnovnih postavki ideje pametnog grada je umrežavanje. Puno je tih silueta koje će se malo puta sresti. Sve s ciljem bolje organizacije i optimalizacije funkcioniranja grada kako bi se život njegovih gusto naseljenih heterogenih individua poboljšao.

NIZOZEMCI, PAMETNI PRIJE PAMETNOG

Nizozemska se, s 422 stanovnika po kilometru kvadratnom, po gustoći stanovništva, nalazi na visokom 17. mjestu na svijetu. U praksi još je bliže vrhu jer su se, po službenoj statistici, ispred nje ugurale minijaturne države-gradovi i enklave poput Monaka, Singapura, Hong Konga, San Marina, Vatikana i Gibraltara ili male otočke države poput Malte, Bermuda, Barbadosa i Mauritiusa. Fascinira ne samo spoznaja da više od 17,5 milijuna ljudi živi na 41,5 tisuće kilometara kvadratnih, nego, još i više, činjenica da unatoč tolikom broju stanovnika, u Nizozemskoj nema ni jednog milijunskog grada.

Amsterdam, jedna je od vodećih svjetskih turističkih destinacija. Grad u kojem je pred više od četiri stoljeća osnovana prva multinacionalna kompanija. Izdana je prva dionica i proradila prva burza na svijetu. Danas je sjedište brojnih vodećih multinacionalnih kompanija. Osnovni sastojak za, najvjerojatnije, svaku čokoladu koju pojedete prošao je kroz Amsterdam. Po prometu kakao zrnima amsterdamska luka je svjetski rekorder. Ima oko 700 tisuća putnika godišnje, njegova je putnička luka treća kruzerska luka u Europi.

Unatoč svemu pobrojanom, te unatoč činjenici da je u svojoj povijesti često brojio više stanovnika od nekih današnjih višemilijunskih gradova, u Amsterdamu danas živi nepunih 900 tisuća stanovnika.

U Rotterdamu, jednoj od najvećih svjetskih, te najvećoj europskoj kontejnerskoj i tankerskoj luci i, također, sjedištu brojnih multinacionalnih kompanija, živi oko 650 tisuća stanovnika. Den Haag, svjetska prijestolnica pravde, sjedište je više od 160 međunarodnih institucija. Po broju UN osoblja koje u njemu živi i radi, zaostaje samo za New Yorkom. Ima tek nešto više od pola milijuna stanovnika.

Pa gdje je onda tih drugih petnaestak milijuna ljudi? Točan bi odgovor bio: “Posvuda”. Jer, Nizozemsku karakterizira ne samo velik broj stanovnika po kilometru kvadratnom, nego i njihova ravnomjerna raspoređenost po, praktično, cijeloj državi. Ne tvrdim da takvih mjesta nema, ali dvadeset sam godina u Nizozemskoj živio. Puno sam po njoj putovao, ali nikad, baš nikad, nisam doživio da sam bio na nekom mjestu s kog mi u vidokrugu ne bi bila neka građevina. Bilo da se radilo o kućama i stambenim zgradama. Bilo da se radi o industrijskim postrojenjima i skladištima, staklenicima i farmama. Gdje god sam se nalazio, uvijek sam mogao vidjeti neku građevinu.

Većina stanovnika Nizozemske živi u malim i srednje velikim gradovima

Većina stanovnika Nizozemske, najurbaniziranije europske zemlje, živi u malim i srednje velikim gradovima. U njoj se nalazi 27 gradova s brojem stanovnika između 100 i 250 tisuća. Potom 56 gradova u rasponu od 50 do 100 tisuća stanovnika. Sve u svemu, tri četvrtine Nizozemaca žive u gradovima.

Randstad, slobodno prevedeno kao Prsten-grad, najbogatiji i najgušće naseljeni dio Nizozemske, je prostor kojeg sačinjavaju i omeđuju Amsterdam, Den Haag, Rotterdam i Utrecht (350 tisuća stanovnika). U tom nevelikom prostoru (međusobne udaljenosti između tih gradova variraju od 25 do 50 kilometara) živi više od sedam milijuna stanovnika.

Iako je na prvi pogled teško to zamisliti, Randstad je puno više od skupa naselja za smještaj tih sedam milijuna stanovnika. Osim rezidencijalnih dijelova, unutar njega se nalaze industrijske i poslovne zone. Zatim parkovi prirode, te zone za rekraciju i poljoprivredne površine. S obzirom na ogroman broj stanovnika i zbijenih naselja na tako malom području, nameće se pitanje, da li je tu stvarno riječ o više manjih, ili se može govoriti o jednom novonastalom velikom gradu. Nizozemci će odmah odgovoriti da se, unatoč njihovoj geografskoj bliskosti i prometnoj povezanosti, bez ikakve sumnje radi o više gradova. I da ih se, nipošto, ne može smatrati jednim megalopolisom.

DAVNI I NE TAKO DAVNI RAZLOZI

Razloge za to treba potražiti u daljoj i bližoj prošlosti. One u daljoj treba tražiti, u razdoblju od srednjeg vijeka, pa do sedamnaestog, tzv. “zlatnog” stoljeća kad se u Nizozemskoj formiralo puno naselja. Ona nisu imala velik broj stanovnika, ali su zahvaljujući ponajprije trgovcima i zanatlijama koji su u njima živjeli i radili, stekli status grada. Od 35 većih nizozemskih gradova, njih dvadeset je osnovano u razdoblju od 11. do 15. stoljeća. Ni jedan od njih ne bi bio sretan da ga danas neki susjedni grad “proguta”.

Čovjek u malo boljoj fizičkoj kondiciji bi udaljenost od centra Rotterdama do centra Den Haaga mogao prohodati za tri sata. Pritom bi morao proći i kroz Delft (100 tisuća stanovnika), povijesni grad u čijoj se crkvi pokapaju članovi nizozemske kraljevske porodice.

Unatoč geografiji koja bi ta tri grada lako mogla spojiti u jedan, njihova višestoljetna povijest to ne dopušta. Ne dopušta ni novija povijest. U pedesetim godinama prošlog stoljeća na nivou cijele zemlje, donijeta je odluka o politici kompaktnosti gradova. Svjesni da će, što prirodnim prirastom, što liberalnom imigracijskom politikom, doći do znatnog porasta stanovništva. Da bi spriječili nekontrolirano širenje i prateću suburbanizaciju, vlasti su odlučile ograničiti prostor širenja postojećih gradova. Ne samo što je određeno koliko se koji grad smije širiti, nego su između njih uvedene i obavezne tampon zone. Namijenjene su očuvanju prirode, rekreaciji i poljoprivredi.

Te dvije, naoko nespojive, pojave, porast broja stanovnika i ograničavanje rasta postojećih gradova, Nizozemci su riješili intenzivnom policentričnom urbanizacijom neizgrađenih područja. Odnosno gradnjom ne samo novih gradskih naselja nego i gradnjom čitavih novih gradova.

Kako je Nizozemska, unatoč velikom broju drevnih gradova, u svojoj ne tako davnoj prošlosti bila pretežno ruralna zemlja, bilo je dosta mjesta za podizanje novih gradova i njihovo umrežavanje željezničkom i cestovnom mrežom. Osim pretvaranja pašnjaka i oranica u urbane zone, nastavilo se i s otimanjem zemlje od mora, pa su i na tom terenu sagrađeni potpuno novi gradovi. Lelystad (80 tisuća stanovnika) postoji od 1967, a u Almereu (210 tisuća stanovnika) je prva zgrada sagrađena tek 1976. Oba grada se nalaze na negativnoj nadmorskoj visini, tj. na 3 metra ispod nivoa nedalekog mora. Najmlađi nizozemski grad, Zeewolde (23 tisuće stanovnika), postoji od 1. siječnja 1984.

POLA PROMILA

Iako su ti gradovi građeni kao potpuna urbanistička cjelina i nisu samo “spavaonice” nego i industrijski i poslovni centri, velik broj Nizozemaca živi u jednom a radi u drugom gradu. Svakodnevno, automobilom ili vlakom, a mnogi čak i biciklom, prelaze više desetina kilometara (u jednom smjeru) putujući između kuće i posla.

Iz svega navedenog nije teško zaključiti da je Nizozemska i prije nego li se uveo i uvriježio pojam pametnoga grada morala početi primjenjivati pametna i inovativna tehnološka i sociološka rješenja kako bi 17 milijuna ljudi na malom komadu Zemlje mogli što bolje živjeti i raditi. Ta su rješenja primjenjivana u urbanizmu, građevinarstvu, transportu, rekreaciji, zaštiti okoliša…

I, naravno, i u poljoprivredi. S obzirom na toliku urbanizaciju, gradovi su prekrili veliki broj poljoprivrednih površina: nizozemski farmeri danas raspolažu sa samo 0,04% svjetskog obradivog tla. Izreka koja se pripisuje jednom od najpoznatijih Nizozemaca, nogometašu Johanu Cruyffu, glasi: “Svaki nedostatak ima svoje prednosti.” U ovom slučaju, nedostatak, tj. manjak obradivog tla, doveo je do jedne od glavnih nizozemskih današnjih prednosti: svoje poljoprivredno znanje i tehnologiju su razvili kao nitko drugi.

Danas su Nizozemci, unatoč činjenici da nemaju ni pola promila svjetskog obradivog tla, u stanju proizvesti dovoljno hrane ne samo za sebe, nego i za izvoz. Nizozemska je, naime, drugi najveći svjetski izvoznik poljoprivrednih proizvoda.

AUTOR: Vanja Valtrović

Ovaj sadržaj omogućilo je Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske