Deset čudnih zakona koji su na snazi u talijanskim gradovima

Ponekad čudni, ponekad smiješni, ponekad nečuveni, ali trebali bismo ih vidjeti kao posljedice određenih incidenata u prošlosti

Ljeto 2023. je u punom jeku, a mnogi turisti planiraju otići negdje drugdje, po mogućnosti u inozemstvo. Putovanje u zemlje koje nisu vaša ponovno je procvjetalo u eri nakon Covida jer su ljudi željni uroniti u druge kulture, kontekste i okruženja. Odlazak u inozemstvo, međutim, znači i doživjeti neke kulturološke šokove, osobito kada završite u nepoznatim situacijama.

Neki od njih mogu biti prilično neočekivani, zbog čega smo odlučili sastaviti popis čudnih zakona na koje biste mogli naići prilikom posjeta različitim europskim gradovima. Mnogi od njih čine dijelove lokalnih ili nacionalnih uredbi (i modernog internetskog folklora) pa je dobro imati ih na umu.

Čak i ako nikada ne naiđete na probleme s dotičnim čudnim zakonom, oni su još uvijek dobra tema za razgovor kada svoje prijatelje obradujete pričama s vašeg posljednjeg odmora.

Prvo odredište je Italija, čiji su gradovi toliko prepuni tradicija, festivala i neobičnih običaja koji se prenose generacijama da nikada nismo mogli imati vremena i prostora da ih sve opišemo.

U Milanu: budite uvijek nasmijani

Očigledno, ljudi u Milanu moraju uvijek biti nasmijani kad su vani. Jedini ljudi izuzeti od ovog čudnog zakona su ljudi na sahranama i u bolnicama. Svi ostali, međutim, moraju se sjetiti dati svoj doprinos unošenju radosti i dobrog raspoloženja na javne površine grada.

Čudni zakon datira čak iz 19. stoljeća kada je talijanska poslovna prijestolnica zapravo bila dio Austro-Ugarskog carstva u razdoblju 1815.-1859. Navodno, Milanezi nisu bili toliko sretni živeći u stranoj dominaciji, a vidjelo im se to i na licima. Dakle, vlasti su ozakonile da nestane sve tmurnosti.

Pretpostavljamo da je era Covida sigurno pružila kratak predah mišićima lica stanovnika Milana.

U Lucci: ljubitelji golubova i ćevapa moraju ostati gladni

Te dosadne ptice su posvuda u Italiji, pa se lokalne vlasti mršte na pomisao da im pomažete da napreduju dajući im mrvice kruha. Na taj način privlače se rojevi golubova koji se gomilaju na trgovima te oštećuju i zagađuju zgrade i spomenike.

I dok se taj zakon ne čini toliko čudnim, ima još toga. Navodno je trgovina brze hrane zabranjena u povijesnoj jezgri od 2000. godine, kada je donesena uredba kojom je zabranjen rad bilo kakvih ćevabdžinica i pizzerija. Preostali restorani moraju ponuditi barem jedno lokalno jelo na svojim jelovnicima kao način očuvanja kulinarske tradicije.

U Rimu: psa morate šetati svaki dan

Rim se pokušava promovirati kao iznimno prijateljski grad prema kućnim ljubimcima. Sve divlje svinje koje redovito lutaju ulicama talijanske prijestolnice sigurno su to nanjušile i sada su i tamo uobičajena pojava, čak i ako to nije bio dio plana.

Šalu na stranu, očito je 2005. godine gradsko vijeće proglasilo zakon o pravima životinja, koji je između ostalog naveo da vlasnici pasa imaju obvezu svakodnevno šetati svoje dlakave prijatelje i redovito ih voditi veterinaru, ili će se suočiti s novčanom kaznom od 500 eura ako se utvrdi da su neodgovorni.

Na početku svake sezone godišnjih odmora gradske vlasti također redovito podsjećaju stanovnike da ne ostavljaju svoje kućne ljubimce same kod kuće kada odlaze na godišnji odmor, nazivajući to “kukavičkom i okrutnom praksom”.

U Veneciji: zabranjena vožnja biciklom

Europski gradovi čine sve što je u njihovoj moći kako bi promicali održivu mobilnost, čiji je veliki dio korištenje bicikala za prijevoz. Pa, osim grada Venecije. Tko želi posjetiti Lagoon City i prošetati se na dva kotača njegovim uskim uličicama, doživjeti će gorko razočaranje.

Čudno ili ne, zakon nalaže da je povijesna jezgra u potpunosti pješačka i takva mora i ostati. Unatoč tome, izvan povijesnog središta, Venecija ima sustav dijeljenja javnih bicikala. Može se koristiti samo na otocima Venecija Lido, te također na otocima Pellestrina i Sant’Erasmo.

U Firenci: nemojte jesti na ovim ulicama

Gradsko vijeće Firence imalo je problema s neodgojenim turistima koji nisu znali cijeniti vrhunski stil renesansnog grada i pribjegavali su naizgled plebejskim aktivnostima, poput jela na ulici.

Kao rezultat toga, grad je izdao uredbu (pod prijetnjom od 500 eura) kojom se zabranjuje konzumacija hrane, stojeći ili sjedeći, na četiri glavne ulice – Via de’ Neri, Piazzale degli Uffizi, Piazza del Grano i Via della Ninna. Ograničenje se, međutim, odnosi samo na između podneva i 15 sati te ponovno između 18 i 22 sata.

Falciano del Massico: umiranje nije dopušteno

Po našem skromnom mišljenju, ovaj je pobjednik kada su u pitanju čudni zakoni. Godine 2012. kampanjski grad Falciano del Massico dospio je na naslovnice nakon što je lokalni gradonačelnik zabranio lokalnim stanovnicima “prijeći granicu zemaljskog života i ući u zagrobni život”. Drugim riječima, zamolio ih je uredbom da se ljubazno trude i ne umru.

Ni ovo nije bila šala, koliko god zvučalo kao šala. Razlog za molbu gradonačelnika bila je činjenica da je mjesno groblje bilo popunjeno i vlastima je trebalo vremena da naprave novo. Jedanaest godina kasnije nismo sigurni je li novo groblje izgrađeno i provodi li se privremena besmrtnost.

Eraclea ne voli dvorce od pijeska

Nevjerojatno, nešto tako nevino kao što je izgradnja pješčanih dvoraca na plaži moglo bi vas dovesti u probleme sa zakonom u Eraclei, malom mjestu na plaži u blizini Venecije. S kaznama u rasponu od 25 do 250 eura, možda ćete htjeti ostaviti kantu i lopaticu kod kuće.

Naravno, pitanje koje se postavlja je “Ali, zašto?”. Koliko smo uspjeli saznati, argument koji stoji iza uredbe bio je da dvorci od pijeska “priječe prolaz” – vjerojatno na plaži. Pretpostavljamo da je to jedna dosadna plaža za klince, ali prekrasna za one koji vole buljiti u oblake dok šetaju.

Na Capriju: bez bučnih klompi

Otok Capri je svakakav divan i sanjiv, osim činjenice da njegovi stanovnici ne vole neprestanu buku koju stvaraju vaše sandale i klompe. Toliko da je ispuštanje zvukova potplatima ondje zabranjeno od 1960., a prema Culture Tripu, barem je jedan par uhićen, a ne samo novčano kažnjen, zbog kršenja pravila.

Napulj skuplja pseći DNK iz kakice

Grad pizze, tjestenine, Vezuva i također očito visoke tehnologije biokontrole, to je Napulj. Godine 2014. The New York Times izvijestio je da su lokalne vlasti počele prikupljati uzorke pseće kakice kako bi izgradile registar DNK podataka. Potonji im omogućuje da prate neoprezne vlasnike koji ne čiste za svojim ljubimcima i naplate im kaznu.

Čini se da bi turisti mogli izaći nekažnjeni iz ovoga, ali ne da vam dajemo ideje.

U Eboliju: nema ljubljenja u automobilima

Eboli je grad u pokrajini Salerno koji su mediji diljem interneta rado spominjali kao primjer kada su raspravljali o konzervativnim i nakaradnim zakonima. To je zato što je od 2008. lokalna uredba zabranila ljubljenje u automobilima. Zvuči bizarno i upečatljivo, ali ovakvo izvještavanje otkriva samo pola istine.

Stvarnost je takva da pokazivanje ljubavi među ljubavnicima nije zabranjeno samo po sebi, već samo ako se vozilo kreće dok su oni zauzeti. A ovako ima mnogo više smisla, jer je cilj osigurati sigurnost u prometu. Sumnjamo da je razlog za ovaj zakon morao potjecati iz vrlo specifičnog incidenta. Nadamo se da nitko nije previše ozlijeđen.

U Tropei: nema bosih nogu, nema prsa bilo koje vrste

Gradić Tropea nalazi se duboko na talijanskom jugu, u regiji Kalabrija, mjesto koje je divno, ali i donekle konzervativno i inzistira na održavanju pristojnosti. To znači da je unutar urbanog područja, isključujući cijelo morsko područje, zabranjeno kretanje i stajanje golih prsa i/ili u kupaćim kostimima i/ili bosi.

Za one koji prekrše pravila predviđena je kazna od 125 do 500 eura. Prekršitelji uredbe, međutim, mogu ostvariti popust na kaznu ako plate u roku od 60 dana.