Paragvajski poučak: kako su poslovi, a ne samo rast, izvukli stotine tisuća ljudi iz siromaštva

Paragvajski poučak: kako su poslovi, a ne samo rast, izvukli stotine tisuća ljudi iz siromaštva
Asunción, glavni grad Paragvaja, Izvor: Anton Lukin, Unsplash

PARAGVAJ DRASTIČNO SMANJIO SIROMAŠTVO: Paragvaj je u 20 godina smanjio siromaštvo s više od polovice stanovništva na 16 posto. Iza tog preokreta nisu stajale samo brojke rasta BDP-a, nego poslovi, veće plaće i produktivnost – recept koji danas proučavaju ekonomisti i zemlje koje traže izlaz iz siromaštva.

Paragvaj, zemlja bez izlaza na more, dugo je u međunarodnim analizama bio spominjan ponajprije kroz ograničenja: siromaštvo, ovisnost o poljoprivredi, slabu infrastrukturu i izloženost sušama i poplavama. No u posljednjih dvadesetak godina ta je južnoamerička država postala primjer koji se sve češće navodi u raspravama o tome kako gospodarski rast može stvarno promijeniti svakodnevni život ljudi.

Zemlja koja je rast pretvorila u plaće

Prema podacima Svjetske banke, siromaštvo je u Paragvaju palo s više od 50 posto prije dva desetljeća na 16 posto u 2025. godini, a samo u posljednje dvije godine iz siromaštva je izašlo oko 300.000 ljudi. Ključna razlika nije bila samo u tome što je gospodarstvo raslo, nego u načinu na koji su se plodovi rasta prelili prema radnicima.

Svjetska banka posebno ističe da je rast dohotka od rada bio glavni pokretač smanjenja siromaštva, pri čemu su najveće koristi osjetila kućanstva pri dnu dohodovne ljestvice.

To je važna poruka i za države koje se često zadovolje dobrim stopama BDP-a. Rast sam po sebi ne jamči izlazak iz siromaštva ako ne stvara stabilna, bolje plaćena i produktivnija radna mjesta. U Paragvaju se zapošljavanje postupno pomicalo prema sigurnijim oblicima rada i poslovima s većom naknadom, a upravo je taj pomak dao socijalnu težinu makroekonomskom uspjehu.

Hidroenergija, ulaganja i lakše poslovanje

Paragvajski model nije nastao preko noći. Zemlja je iskoristila obilje hidroenergije iz brana Itaipú i Yacyretá, što je industriji donijelo dugoročnu troškovnu prednost i otvorilo prostor za privlačenje ulaganja u proizvodnju i zelene industrije. Uz to, ulagalo se u prometnu i digitalnu povezanost, jer produktivnost ne ovisi samo o radniku, nego i o tome koliko brzo roba, usluge i informacije mogu stići do tržišta.

Važan dio priče bile su i regulatorne promjene

Svjetska banka navodi reforme koje su olakšale registraciju malih i srednjih poduzeća, uvele fleksibilnije ugovore o radu te modernizirale poticajni režim za proizvodnju i usluge. Takve mjere smanjuju trošak formalnog poslovanja i potiču privatni sektor da ulaže, širi se i zapošljava.

Makroekonomska stabilnost dodatno je pojačala povjerenje ulagača. Prema profilu Svjetske banke, Paragvaj je godinama vodio razmjerno opreznu fiskalnu politiku, a javni dug je 2025. iznosio 41,3 posto BDP-a, što je među nižim razinama u Latinskoj Americi i na Karibima. Realni BDP u 2025. porastao je 6,6 posto, potaknut snažnom privatnom potrošnjom i ulaganjima.

Uspjeh s upozorenjem

Ipak, paragvajski rezultat nije završena priča. Ista izvješća upozoravaju da su i dalje veliki izazovi kvaliteta javnih usluga, obrazovanje, zdravstvo te stvaranje boljih poslova za žene i mlade. Oko 62 posto radne snage i dalje je u neformalnom zaposlenju, što znači da mnogi radnici nemaju punu sigurnost, zaštitu ni predvidljiv dohodak.

Nova karta siromaštva, izrađena uz tehničku potporu Svjetske banke, prvi put nakon više od dva desetljeća prikazuje siromaštvo na razini svih 263 okruga i 67 četvrti Asuncióna. Ona pokazuje da u dijelovima poput Alta Paraguaya i San Pedra gotovo svaki drugi stanovnik i dalje živi u novčanom siromaštvu, dok su u pojedinim dijelovima glavnog grada i središnje regije stope znatno niže.

Zato je paragvajski poučak dvostruk

Prvi dio glasi: siromaštvo se može brzo smanjiti kada rast stvara produktivna radna mjesta i veće plaće.

Drugi je jednako važan: uspjeh se mora stalno obnavljati ulaganjima u ljude, otpornost na klimatske šokove i bolje usmjerene javne politike.

Paragvaj je pokazao da gospodarski rast vrijedi najviše onda kada se vidi na platnoj listi, u školskom obroku, u pristupu tržištu i u životu obitelji koje prvi put dobivaju priliku izaći iz začaranog kruga siromaštva.