Zašto neke nizozemske bolnice plaćaju 2800 eura više za iste lijekove protiv raka

Neke bolnice u Nizozemskoj plaćaju do 2800 eura više od drugih za iste lijekove protiv raka, prema istraživanju koje ispituje kako se cijene onkoloških lijekova određuju u europskim zdravstvenim sustavima.

Nalazi su izazvali zabrinutost zbog nedostatka transparentnosti u farmaceutskim pregovorima i utjecaja koji povjerljivi sporazumi o cijenama mogu imati na proračune javnog zdravstva.

Studiju su proveli istraživači Nizozemskog instituta za rak uz podršku Nizozemskog društva za rak. Analizirajući podatke o cijenama lijekova iz bolnica u nekoliko europskih zemalja, istraživanje je imalo za cilj utvrditi koliko se troškovi identičnih tretmana raka mogu razlikovati između ustanova.

Istraživači uspoređuju cijene u europskim bolnicama

Analiza se usredotočila na cijene plaćene za 15 lijekova protiv raka u 23 bolnice u devet europskih zemalja, uključujući šest bolnica smještenih u Nizozemskoj. Cilj je bio razumjeti plaćaju li bolnice slične cijene za identične tretmane ili postoje značajne razlike.

Rezultati su pokazali da nizozemske bolnice ponekad plaćaju tisuće eura više po pacijentu za iste lijekove od drugih bolnica u zemlji. U najekstremnijim slučajevima utvrđenim u istraživanju, razlika u cijeni dosegla je 2800 eura po tretmanu.

Istraživači su naglasili da te razlike nisu uzrokovane varijacijama u samim lijekovima. Lijekovi protiv raka koji se isporučuju bolnicama standardizirani su farmaceutski proizvodi, što znači da bi se identični tretmani teoretski trebali kupovati po sličnim cijenama. Umjesto toga, čini se da varijacije proizlaze iz pojedinačnih sporazuma dogovorenih između bolnica i proizvođača lijekova.

Razlike u cijenama utvrđene kod široko korištenih tretmana

Među lijekovima analiziranim u studiji, uočene su značajne varijacije u cijenama za nekoliko široko korištenih tretmana raka.

Jedan od najjasnijih primjera uključivao je Abirateron, hormonsku terapiju koja se obično propisuje za liječenje metastatskog raka prostate. Bolnice uključene u istraživanje plaćale su znatno različite iznose za isti lijek ovisno o sporazumima koje su dogovorile.

Drugi lijek sa značajnim razlikama u cijenama bio je Lenalidomid, koji se koristi u liječenju multiplog mijeloma, vrste raka koštane srži. Kao i kod drugih lijekova ispitanih u studiji, bolnice koje su kupovale lijek često nisu bile svjesne cijena koje su osigurale druge institucije.

Istraživači su primijetili da ovi primjeri ilustriraju širi obrazac unutar farmaceutskog tržišta, gdje bolnice samostalno pregovaraju o ugovorima i često nemaju informacije o određivanju cijena drugdje.

Povjerljivi ugovori ograničavaju transparentnost cijena

Središnji čimbenik koji su istraživači identificirali je korištenje klauzula o povjerljivosti u farmaceutskim ugovorima. Bolnice se obično slažu da neće otkriti cijenu koju plaćaju za lijekove prilikom pregovaranja s proizvođačima lijekova.

Prema autorima studije, ovi ugovori o povjerljivosti znače da bolnice imaju ograničenu mogućnost usporedbe cijena s drugim ustanovama. Bez pristupa tim informacijama, mogu vjerovati da su ispregovarale povoljne ugovore čak i ako su cijene koje plaćaju znatno više od onih koje se plaćaju drugdje.

Profesor Wim van Harten iz Nizozemskog instituta za rak rekao je da je istraživanje pokazalo da bolnice ponekad mogu platiti i do 22 posto više od prosječne cijene za određene lijekove zbog ovog nedostatka transparentnosti.

Budući da su lijekovi protiv raka među najskupljim tretmanima koji se koriste u modernoj zdravstvenoj skrbi, čak i relativno male postotne razlike mogu se pretvoriti u značajne dodatne troškove za bolnice i zdravstvene sustave.

Šire razlike pronađene diljem Europe

Studija je također otkrila da razlike u cijenama nisu ograničene samo na bolnice u Nizozemskoj. Kada su istraživači usporedili bolnice u više europskih zemalja, varijacije su ponekad bile i veće.

U određenim slučajevima, utvrđeno je da bolnice u različitim zemljama plaćaju više nego dvostruko veću cijenu za iste lijekove protiv raka. Ovi nalazi ističu kako nacionalni sustavi nabave, strategije pregovaranja i regulatorni okviri mogu utjecati na cijenu lijekova.

Zdravstveni sustavi u Europi obično pregovaraju o cijenama na nacionalnoj razini ili putem pojedinačnih bolničkih ugovora. Kao rezultat toga, kupovna moć i pregovaračka poluga mogu se uvelike razlikovati između zemalja, pa čak i između ustanova unutar iste zemlje.

Pozivi na veću transparentnost u određivanju cijena lijekova

Istraživači i organizacije za borbu protiv raka kažu da nalazi naglašavaju potrebu za većom transparentnošću u načinu na koji se pregovara o cijenama lijekova.

Tvrde da bi omogućavanje kontroliranog pristupa bolnicama informacijama o cijenama koje plaćaju druge institucije moglo pomoći u jačanju njihove pregovaračke pozicije pri kupnji skupih lijekova. Poboljšana transparentnost također bi mogla smanjiti nepotrebne razlike u troškovima liječenja među zdravstvenim sustavima.

Dobrotvorne organizacije za borbu protiv raka naglašavaju da cilj takvih reformi ne bi bio ograničavanje pristupa inovativnim tretmanima, već osiguravanje da bolnice plaćaju poštene i dosljedne cijene za esencijalne lijekove.

Istraživači uključeni u studiju kažu da bi veća transparentnost cijena u konačnici mogla pomoći u povećanju učinkovitosti zdravstvene potrošnje, a istovremeno održati pristup pacijenata terapijama za liječenje raka koje spašavaju život.