Nizozemska pronašla prostor za milijune solarnih panela – bez prekrivanja oranica

Nizozemska pokazuje da solarna revolucija ne mora gutati oranice i prirodu. Krovovi, parkirališta, staklenici, kanali i druga već izgrađena infrastruktura pretvaraju se u elektrane, dok država novim pravilima prednost daje suncu ondje gdje prostor već ima neku drugu korisnu namjenu. – i to sve brže.

Solarni paneli prvo na krovove, a tek onda na polja

U gusto naseljenoj Nizozemskoj prostor je dragocjen. Poljoprivreda, stanovanje, industrija, promet i očuvanje prirode natječu se za svaki raspoloživi četvorni kilometar, pa je ubrzano širenje obnovljivih izvora energije otvorilo neugodno pitanje: mora li proizvodnja čiste električne energije zauzimati zemljište koje bi moglo služiti za proizvodnju hrane ili očuvanje prirode?

Nizozemci sve odlučnije odgovaraju – ne mora.

Država je zato u svoju energetsku i prostornu politiku uvela takozvanu „zonneladder“ ili solarnu ljestvicu, odnosno redoslijed kojim se određuje gdje bi solarni paneli prvenstveno trebali biti postavljeni. Prema pravilima nizozemske Agencije za poduzetništvo RVO, prednost imaju zgrade i već izgrađene površine, nakon njih zemljišta unutar urbaniziranih područja, dok bi otvoreni krajolik trebao dolaziti na red tek poslije njih.

Cilj je jednostavan: proizvodnju energije kombinirati s postojećim funkcijama prostora i tako što manje zauzimati poljoprivredno zemljište i prirodna područja. Nova velika solarna polja na poljoprivrednom zemljištu zbog pooštrenih pravila dopuštaju se samo u određenim iznimnim okolnostima.

Potencijal takvog pristupa iznenađujuće je velik. Analiza koju prenosi RVO pokazuje da približno polovica površine potencijalno prikladnih nizozemskih krovova i parkirališta može poslužiti za proizvodnju solarne energije. Riječ je o čak 725 četvornih kilometara površine.

Dio tih lokacija spreman je za panele odmah, dok bi na drugima trebalo ojačati konstrukcije, riješiti priključak na elektroenergetsku mrežu ili ukloniti druge tehničke prepreke.

Elektrane iznad automobila i uz prometnice

Krovovi su tek početak. Nizozemski pristup sve više počiva na ideji da površina može istodobno imati dvije funkcije.

Velika parkirališta mogu, primjerice, zadržati svoju osnovnu namjenu, dok se iznad automobila postavljaju nadstrešnice sa solarnim panelima. Osim proizvodnje električne energije, takve konstrukcije stvaraju hlad i zaštitu od vremenskih uvjeta, a proizvedena energija može se koristiti lokalno – primjerice za poslovne objekte ili punjenje električnih vozila.

Nizozemska država kroz program Opwek van Energie op Rijksvastgoed (OER) istražuje i korištenje državnog zemljišta te infrastrukture za proizvodnju obnovljive energije. RVO navodi mogućnosti postavljanja solarnih sustava uz infrastrukturu i iznad javnih parkirališta, čime postojeći prostor dobiva dodatnu energetsku funkciju.

U istu logiku uklapaju se solarni projekti na vodenim površinama i plutajuće elektrane. RVO među projektima za koje je razvio posebne postupke i smjernice navodi natkrivena parkirališta, infrastrukturu i plutajuće solarne parkove.

Takva rješenja posebno su zanimljiva zemlji poput Nizozemske, ispresijecanoj kanalima, jezerima, prometnicama i velikim kompleksima staklenika. Umjesto traženja potpuno novih površina za energetiku, postojeća infrastruktura postaje dio elektrane.

Brojke pokazuju koliko je solarni zaokret već velik

Rezultat dugogodišnjeg ulaganja u solarnu energiju već je vidljiv u nacionalnoj statistici. Prema najnovijim podacima nizozemskog Državnog zavoda za statistiku CBS, instalirana snaga fotonaponskih sustava u zemlji porasla je s oko 14,8 GWp u 2021. na 29,4 GWp u 2025. godini. U samo četiri godine gotovo se udvostručila.

Još je upečatljivija proizvodnja. Solarni sustavi proizveli su 2021. oko 11,3 milijarde kWh električne energije, dok je 2025. proizvodnja dosegnula gotovo 25,9 milijardi kWh. CBS procjenjuje da je solarna fotonaponska energija tijekom 2025. činila oko 22 posto ukupne nizozemske proizvodnje električne energije.

Ipak, uspjeh donosi i nove probleme. Nizozemska se suočava s ozbiljnom zagušenošću elektroenergetske mreže, zbog čega se novi projekti na nekim područjima ne mogu jednostavno priključiti. RVO upravo preopterećenje mreže navodi kao jednu od glavnih prepreka daljnjem iskorištavanju golemog potencijala krovova i parkirališta.

No nizozemski primjer pokazuje nešto važnije od samih rekorda u instaliranoj snazi. Energetska tranzicija ne mora nužno značiti pretvaranje velikih površina krajolika u industrijske energetske zone. Krov skladišta može postati elektrana. Parkiralište može istodobno služiti automobilima i proizvoditi struju. Infrastruktura uz koju svakodnevno prolaze tisuće ljudi može dobiti potpuno novu funkciju.

U zemlji u kojoj je prostor stoljećima jedan od najvrjednijih resursa, upravo bi ta sposobnost da se jedan četvorni metar koristi dvaput mogla biti jedna od najvažnijih lekcija nizozemske solarne revolucije.